"Austrija dobra! Bugarska nije dobro! Austrija dobro. Jelo, posao, zadovoljan", govori Husein iz Bugarske, a njegov sunarodnjak Georgije dodaje:
"U bugarskom parlamentu su svi kriminalci. Sve što su uzeli, su uzeli samo za sebe. Nema za narod. Ubili su narod. Cijeli je bugarski narod otišao živjeti u druge europske zemlje. Pa zašto da se vratim u Bugarsku?! Neću se vratiti dok sam živ!"
"Život u Austriji je najbolji. Bolje nego kući. Ima zabava, ima druženje, ima muzika, ima diskoteke, ima sve. Ako kažu da idemo - idemo. Inače nema šta da se bojimo. Nismo na ulici pa ćemo se bojati. Mi se ne bojimo ni jedne partije, za nas svi su dobro došli i nemamo protiv niti jedne partije", kaže pak Makedonac Vančo.
Ovako govore doseljenici u glavnom austrijskom gradu Beču. U toj zemlji nedavno su bili izbori, na kojima je prvi put, nakon 79 godina kada su na vlast došli nacisti, najviše glasova dobila desno – populistička Slobodarska stranka Austrije.
"Bivši gradonačelnik Beča, Michael Häupl, je rekao jednom prilikom u anegdoti, ali ozbiljno misleći, kako da prikupim najviše simpatija od jedne mase ljudi, kada se nalazim na jednoj fešti trebam se ustati na stol i trebam desetak minuta govoriti protiv stranaca. I ja ću tim ljudima biti izuzetno simpatičan. Drugim riječima, to je odradio FPÖ zapravo", kaže Hrvoje Paić sa sveučilišta u Grazu.
Jer glavna predizborna poruka ove stranke bila je – u Austriji živi previše stranaca! Kao i one – socijalna pomoć u budućnosti samo za domaće te tko zaustavi seobe naroda taj će zaustaviti i uvoz islama. Zbog toga se ekipa Provjerenog uputila u Klagenfurt, grad u Koruškoj, pokrajini u kojoj živi najveći broj glasača ove stranke.
Ovdje je i kuća bivšeg predsjednika te stranke Jorga Heidera, ispred koje mu sugrađani, ali i Hrvati, 16 godina nakon smrti pale svijeće.
"Mnoge su krize u ovome trenutku. Jedna se nadovezuje na drugu. Imali smo Covid, imamo dva rata pred našim vratima. To čini ljude strašljivima. Desne stranke su sklone pokazati da su naizgled snažne. Da naizgled mogu braniti ljude. Ako su ljudi strašljivi, ne razmišljaju lijevo ili desno, odabiru jednostavne odgovore i to je ono što im oni naizgled daju. To je mogući razlog zašto se Europa okreće udesno", kazao je stanovnik Klagenfurta.
No, ljudi s kojima je ekipa Provjerenog razgovarala, tvrdili su kako ne podržavaju stavove desnice. Zato su se uputili u okolna sela. I ovdje su dočekani riječima kako u njihovoj zajednici nema glasača Slobodarske stranke Austrije. Činilo se, kao da im je nelagodno o tome razgovarati.
Ipak, 23-godišnji Marcus priznao je da je i član stranke.
"Zadovoljan sam iz jednog jedinog razloga. Niti smo radikalno desni, niti bilo što.
Želimo samo imati ljude u Austriji koji će socijalno doprinositi, a ne one koji u socijalnom smislu nisu integrirani i rade stvari koje se kod nas ne bi smjele raditi. Mi u Austriji imamo socijalni sustav, kojem svaki pojedinac treba doprinositi, primjerice moja baka ili moj tata su nakon rata izgradili ponovno ovu zemlju", kazao je.
Sličnog je mišljenja i njegova, nešto starija sumještanka koja na početku razgovora napominje – mi nismo ksenofobi.
"Mi nismo ksenofobi ili tako nešto, ali to nije nikada dobro funkcioniralo. Previše ih je došlo. Ne možemo reći da su oni lijeni i da ne žele raditi, ali dok ne dobiju azilantski status - to traje vječnost. Do tad su već postali lijeni i ne žele više raditi jer su shvatili da će i bez rada dobiti novac. Ova stranka nam se obraća i govore iz duše, ono što mi zapravo osjećamo, a do sad niti jedna partija nije nešto promijenila, a i koja to partija može nešto promijeniti. Gospodarstvo je ionako u rasulu, mrtvo je. Tko je zato odgovoran ili nije, ja ne znam, ali kod nas je toliko poduzeća u inozemstvu jer su nam porezi previsoki. Je li zbog toga kriv FPÖ? Nije, jer do sad nisu ni bili na čelu", kazala je Gudrun.
Goran Musić sa sveučilišta u Beču te Armina Galijaš sa sveučilišta u Grazu, smatraju kako je Slobodarska stranka Austrije jedina koja se uspjela pozicionirati kao protivnica trenutnog političkog sustava. Bili su protiv rigoroznih covid mjera, skeptični su prema financiranju rata u Ukrajini te Uniji kao nadnacionalnoj tvorevini koja oduzima suverenitet austrijskim građanima.
"I ključ uspjeha slobodarske stranke je što je uspjela povezati taj osjećaj nesigurnosti i krize sa prilivom migranata u proteklih par godina u Austriji. Dakle, neka vrsta, hajmo reći, socijalšovinizma", kaže Musić, a Galijaš dodaje:
"I na taj način s tom nekom vrlo pojednostavljenom retorikom mobiliziraju ljude koji će reći, a šta mene zanima tamo, ne znam, Ukrajina i Putin, meni je bitno da je meni toplo ili će reći, ja ne želim više da me kontroliraju velike partije. Kao što oni kažu, uveli su diktaturu kad su nam naredili da se svi moramo cijepiti za vrijeme korone."
Zanimljivo da je veliki broj starijih imigranata glasovao za ovu stranku, u velikom broju upravo oni koji dolaze s prostora bivše Jugoslavije.
"Takozvani gastarbajteri koji će reći, a mi kad smo došli tu, mi smo se prilagođavali ovome društvu, mi smo radili sve kako treba, mi smo bili skromni, mi smo živjeli u malim stanovima, mi smo davali sve od sebe da ovo društvo bude još bolje, a ovi nove imigranti koji dođu, oni dobiju sve, dobiju stan, dobiju pomoć, ponašaju se kako žele, ne prilagođavaju se ovim pravilima. Mi želimo da oni odu, da to ostane ovako kako smo se mi za to izborili", kazala je Galijaš.
Jedan od predstavnika stare imigracije je Ivica iz Posušja koji je u Beč došao 1988. godine i zadovoljan je životom ovdje. Ističe kako je teza da Austrijanci ne vole strance – pogrešna.
"Još nisam doživio u Austriji da mi je neko rekao da sam stranac. Znači ti si dobrodošao kao radnik, kao čovjek i sve. Nitko ne voli ni kriminalce, ni parazite i takve neke stvari. Znači svi se na socijalu okačili, ne žele raditi, imaju dovoljno da prežive i to i meni kao strancu smeta", priča Ivica.
Herbert Kickel, vođa Slobodarske stranke Austrije za sebe koristi izraz Narodni kancelar. Taj su izraz koristili nacisti za svojeg vođu Adolfa Hitlera, pa mnogi i u tome, osim u samom nastanku stranke, vide poveznicu s nacizmom.
"On priča o sebi kao o narodnom kancelaru. Taj je termin koristio Adolf Hitler, ali ga je također koristio bivši socijaldemokratski kancelar Alfred Guzenbauer. On je isto rekao, ja sam narodni kancelar", kaže Oliver Pink, novinar lista Die Presse.
Iako su osvojili najveći broj glasova na izborima pitanje je hoće li Slobodarska stranka uspjeti formirati vladu jer, za sada, nitko ne želi s njom u koaliciju. Pink ne vjeruje da će austrijski predsjednik Alexander Von Der Bellen čelnom čovjeku te stranke povjeriti mandat za sastavljanje vlade.
“Ali sada se vode razgovori sa svim liderima stranaka. Tako će Aleksandar Bel razgovarati sa svim šefovima stranaka. Započet će s Herbertom Kickleom i onda ćemo vidjeti što će učiniti.
Jednako tako, ne misli niti da će doći do velikih promjena u imigrantskoj politici.
"Ne mislim da će se ovo promijeniti s FBU. Herbert Kickl je bio ministar unutrašnjih poslova i nije bilo neke promjene u migracijskoj politici. To je teško učiniti jer postoje zakoni", naglašava Pink.
Pobjeda desnice nije samo austrijski fenomen, nego nešto što se događa i u drugim europskim državama. Paić sa Sveučilišta u Grazu smatra kako to nije posljedica konkretno ekonomske, imigrantske ni korona krize, već simptom dublje krize liberalne demokracije, koja unatoč bogatstvu, činjenici da Zapadni svijet živi bolje no ikad – rješenje za integraciju nije pronašao.