Nakon nedavnog plasiranja u javnost vijesti o tome kako bi roditelji koji djeci dopuštaju igranje igrica GTA i Call of Duty trebali biti prijavljeni policiji, u našu redakciju javilo se nekoliko ljudi koji su nam ispričali svoja nevjerojatna svjedočanstva na temu maloljetnika i ovih igara.
U redakciju portala Dnevnik.hr javila se ženska osoba koja nas je zamolila da ne otkrivamo njezin identitet upravo zbog činjenice što je njezino svjedočanstvo vezano uz maloljetne osobe.
Ova gospođa nam je najprije zahvalila što smo uopće načeli takvu jednu tematiku. Podsjećamo, BBC je prošlog tjedna izvijestio kako su ravnatelji nekih osnovnih škola, okupljeni u Nantwich Education Partnership (koji sačinjava 15 osnovnih škola), upozorili roditelje koji svojoj djeci dopuštaju igranje nasilnih video igara da će ih prijaviti policiji, ali i socijalnoj službi zbog zapostavljanja.
Oni tvrde kako bi ovakve video igre mogle potaknuti rano seksualno (a često i nasilno) ponašanje kod djece i tinejdžera, a roditelje su upozorili kako njihova djeca ne smiju imati otvorene profile na društvenim mrežama poput Facebooka i servisa za komunikaciju poput WhatsAppa jer na njima prijete seksualni predatori.
VIDEO Šokantan video - Snimka seksa tamo gdje je roditelji najmanje očekuju!
Roditelji koji djeci dopuštaju igranje GTA i Call of Duty bit će prijavljeni policiji?
'Sve dok nisam pročitala ovaj članak mislila sam da sam ja luda. Ne mogu vjerovati da roditelji svojoj maloljetnoj djeci, a pritom mislim na 9-godišnjake, dopuštaju takve igrice. Znam za slučaj u kojem roditelji idu linijom manjeg otpora i dopuštaju svom djetetu da igra tu igricu sa svojim vršnjacima samo zato jer igraju svi u razredu, pa da njihovo dijete ne odskače od drugih. A što je najgore, roditelji znaju o čemu se radi u GTA igrici i kakvoj količini nasilja i seksualnih iskustava su izloženi njihovi mališani. Gdje to sve vodi?', u šoku je bila gospođa koja želi da se takvi roditelji sankcioniraju i da se napokon uvede red u odgoj djece.
No, njezino svjedočanstvo nije jedino. Javio nam se i stariji gospodin, djed jednog 10-godišnjaka, koji je, kako nam je ispričao, skoro pao u nesvijest kad je vidio što njegov unuk radi u virtualnom svijetu GTA igrice.
'Nisam bio siguran vidim li dobro pa sam ušao u sobu i od šoka morao sjesti. Grozno mi je uopće se toga i prisjećati jer mi je nespojivo s njihovim nježnim godinama. Moj unuk je u igrici po tijelu pipao striptizetu, hvatao je za grudi i eksperimentirao s njom u svim mogućim smjerovima. I sad mi je mučno od tog prizora kad ga se sjetim', prepričao nam je, a dodatni šok je uslijedio nakon što je o viđenom obavijestio dječakove roditelje.
'Oni su mi rekli kako znaju sve to. Dječakov otac mi se na trenutak učinio kao da je ponosan zbog toga što je dječak radio sa striptizetom, a mama je samo slegnula ramenima i rekla kako tu igricu igraju svi njegovi prijatelji te kako bi on bio 'outsajder' kad je ne bi igrao', rekao je djed koji ne zna što učiniti u ovom slučaju, ali je sto posto siguran kako nije u redu dopustiti djeci te dobi igranje takvih igara.
Za komentar ovih slučajeva pitali smo stručnjake.
Važno je da roditelji vode računa o svojoj djeci
'Mnoga djeca danas igraju kompjuterske igrice. Već od najmlađih dana susreću se s onim najjednostavnijima poput vožnji autića, sportskih igara i slično koje i jesu namijenjene mlađoj dobi. Roditelji ne moraju neke igre ni kupovati jer se nalaze na internetu i dostupne su besplatno. Međutim, kompleksnije igre, koje posebice zanimaju tinejdžere te koje se često igraju zajedno u timu s drugim suigračima iz cijelog svijeta, moraju se platiti', rekla nam je psihologica Hana Hrpka, predsjednica udruge 'Hrabri telefon'.
Za sva pitanja mogu se obratiti Hrabrom telefonu za mame i tate, svakim radnim danom 9-20h na besplatan broj telefona 0800 -0800. Također mogu potražiti pomoć i u Savjetovalištu Snaga obitelji u naselju Borovje u Zagrebu (Bože i Nikole Bionde 7, tel. 01 6117 190), savjetovanje je besplatno ili u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba (Đorđićeva 26, tel. 3457 518) uz uputnicu liječnika.
Roditelji bi prije svega trebali voditi računa o tome za koju je dobnu skupinu namijenjena igra koju želi njihovo dijete. Pritom bi bilo dobro da roditelj, bez obzira na dobno ograničenje, malo prouči o kakvoj je igri riječ i žele li da njegovo dijete bude izloženo takvim sadržajima. U igricama se nerijetko nalaze nasilni sadržaji ako ne i seksualni.
Za razliku od nasilnih filmova, videoigrice imaju aktivnu komponentu. Djeca aktivno sudjeluju i sukreiraju nasilje te postoji snažna mogućnost imitacije akcija i postupaka gdje djeca kopiraju kretnje, izraze, karakter likova iz igrice. Igre utječu na način identifikacije, odnosno lik je u potpunosti ovisan o igraču, a nerijetko uključuje krv, oružje, smrt odnosno vrlo je intenzivan osjećaj uključenosti u nasilje.
Nadalje je prisutno nagrađivanje jer se agresivni postupci nagrađuju bodovima kao i verbalnom pohvalom. Sve se to uči ponavljanjem obrazaca agresivnog ponašanja što povećava vjerojatnost usvajanja. Koraci se vježbaju više puta te je potrebno brzo donošenje odluka i planiranje akcija. Uz igrane takvih igrica postoji kontinuitet izloženosti nasilju što dovodi do desenzibilizacije (nasilje postaje uobičajeno) te se igrači potiču na isto, tvrdi naša sugovornica.
Posljedice svakodnevnog igranja nasilnih igrica su razvoj agresivnih stavova, odnosno stavova kako je agresivno, devijantno seksualno ponašanje i nasilje kao takvo normalno i u redu, a što kasnije može dovesti i do agresivnog ponašanja igrača (djeteta ali i odrasle osobe); igrači (i odrasli, a kamoli djeca u razvoju) osjećaju pritisak i napetost jer su im izmijenjeni stavovi o vrijednostima (važnije je igrati nego naučiti gradivo za test, ne smijem iznevjeriti svoj tim s kojim igram igricu) što dovodi do zanemarivanja osjećaja i prava drugih kao i vlastitih obveza, potreba i načina rješavanja problema (vide nasilje kao način rješavanja nekih problema). Kod osoba koji igraju bez osjećaja kontrole nad time dolazi do anksioznosti, depresivnog raspoloženja pa i nekih poremećaja.
Stoga je važno da roditelji vode računa što i kako njihova djeca provode vrijeme sjedeći za računalom, kakvim su sadržajima izloženi i koliko vremena. Pritom trebaju zbrojiti i ono vrijeme koje je dijete na Facebooku ili nekoj drugoj društvenoj mreži, pa igrajući igrice te gledajući televiziju i sve to zajedno ulazi u onaj neki prosječno dozvoljen limit od maksimalno 2 sata dnevno.
Treba naglasiti kako je odgovornost na roditeljima da procijene hoće li ili ne dozvoliti i kupiti djetetu neku kompjutersku igricu, te voditi računa o vremenu koliko je dijete izloženo „ekranima“ sveukupno, ali i vrsti sadržaja.
Poruka roditeljima iz Ureda pravobraniteljice za djecu:
Nažalost, činjenica jest da je područje računalnih igara nedovoljno normirano, a igre s neprimjerenim sadržajima mogu ostaviti trajne posljedice po zdravlje i dobrobit djece. Ne postoji propis koji priječi djeci igranje video igara tako da je to zasad kod nas u području roditeljske odgovornosti.
Video igrice mogu imati ozbiljan utjecaj na ponašanje djece. Naime, djeca kroz igru uče, a sadržaji koje im kroz igru dajemo i njihove poruke utječu na njihovo ponašanje. Ako djeca igraju igrice u kojima je prisutno nasilje te se njihova uspješnost i prelazak na viši nivo u igri mjeri brojem ubijenih ili uništenih likova, izloženi su poruci kako se radi o prihvatljivom načinu ponašanja koji se čak i nagrađuje, što svakako utječe na njihov emocionalni razvoj i formiranje stavova. Moguće je da djeca nakon dugotrajne izloženosti takvim sadržajima sve teže razlikuju stvarni od virtualnog svijeta, uz mogućnost preslikavanja pravila igrica na stvarni svijet.
Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava s ciljem zaštite dobrobiti djeteta, pa tako odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelosti. Zato svaki neprimjereni sadržaj s kojim djeca dolaze ili mogu doći u kontakt zahtijeva odgovarajuću reakciju i ne smije se ignorirati niti umanjivati njegove posljedice.
S obzirom na raširenost utjecaja i moguće posljedice koje igranje video igara imaju na djecu, smatramo kako bi roditelji o toj temi trebali biti opširnije i sustavno informirani i educirani. Roditelji bi trebali sudjelovati u odabiru sadržaja igrica za djecu i pratiti vrijeme koje će djeca provoditi u igri. Sustav klasifikacije video igara bi roditeljima mogao pomoći u odabiru sadržaja primjerenima dobi njihove djece te bi im pritom mogao biti od izuzetne koristi, imamo li u vidu činjenicu da sve video igre nisu nužno štetne.
Određene kompjutorske igrice mogu biti poticajna povremena nadopuna svakodnevnoj igri djeteta uz pažljivo praćenje vremena koje će dijete provoditi igrajući je. Smatramo naime, kako bi se najbolji mogući oblik zaštite mogao postići kombinacijom jasnih kriterija u pogledu ograničenja dostupnosti igara koje bi za djecu mogle predstavljati negativan i za njihov emocionalni razvoj potencijalno ugrožavajući sadržaj, jasnim isticanjem informacije o sadržaju igre i njezinoj prikladnosti za određenu dob djeteta kao i izrazito važne uloge roditelja. Roditelji bi svakako morali provjeriti i znati kakve igrice igra njihovo dijete - dakle, biti upoznati s njihovim sadržajem, ne kupovati one koje nisu primjerene dobi, u čemu bi im od pomoći mogla biti klasifikacija video igara prema dobi i nastojati ograničiti vrijeme koje djeca provode igrajući ih.
Zaključno, svjesni da djeca bez obzira na sve preventivne mjere kojima se pokušava zaštiti ih ipak dolaze u doticaj sa sadržajima neprimjerenim njihovoj dobi pa tako i igricama, apeliramo na roditelje na nužnost razgovora s djetetom i upućivanja na potrebu razlikovanja virtualnog svijeta i realnosti.
Sigurno je da se radi o nedovoljnoj brizi i zapostavljanju
'Činjenica je da su društvene mreže donijele puno toga dobrog u brzoj i neposrednijoj komunikaciji medju ljudima. Kako svaka medalja ima dvije strane tako je i ovdje, na žalost s druge strane došlo do negativnosti koje su naročiti pogubne za mlađe ako se ti sadržaji koriste bez kontrole prije svega roditelja, a i škole. Mislim da se roditeljima koji nemaju kontrolu nad tim na neki način treba priprijetiti iz škole ako škola sazna, a u konačnici socijalnom službom pa i policijom. Ako djeca bez kontrole igraju takve i slične igrice, sigurno je da se radi o nedovoljnoj brizi i zapostavljanju. Svakako treba raditi dodatnu edukaciju roditelja prije svega od strane škole i medija', rekao je za Dnevnik.hr predsjednik Udruge ravnatelja osnovnih škola, Nikica Mihaljević.
Za komentar o tome je li primjereno da djeca navedene dobi igraju GTA igricu pitali smo i Sašu Fištera, urednika portala Zimo, specijaliziranog za pisanje o tehnologiji i najnovijim igricama i sličnom sadržaju.
'Sigurno nije primjereno, no teško je danas kontrolirati što djeci dolazi u ruke. Treba svakako pripaziti da se baš ne susretnu s igrama tipa GTA, ima puno pametnijih igara kojima klinci mogu razvijati staretški dio mozga', rekao je Fišter.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook