Slučaj Mamić-Banić

ANALIZA IVANE PETROVIĆ Je li Ustavni sud osuđen na konformizam i osrednjost?

Slika nije dostupna
Nije uobičajeno da suci Ustavnog suda imaju tiskovne konferencije, a sada su dvije prozvane sutkinje održale konferenciju za novinare i izrazile žaljenje. Je li to u njihovim slučajevima dovoljno?

Danas kao da je dan u kojem svatko pokušava napraviti kontrolu štete vlastite neodgovornosti - od kaptola pa ovdje do Ustavnog suda. Predsjednica Ustavnog suda je bila vrlo jasna kad je rekla da ustavni suci ne mogu podnijeti samovoljno ostavku već moraju tražiti od Sabora da ih razriješi. Niti sutkinja Banić, niti sutkinja Bagić na današnjoj konferenciji za novinare nisu najavile da će takvo nešto zatražiti od novog saziva Sabora.

Ono što je vrlo bitno reći jest da su u slučaju sutkinje Banić, koja se navodno sastajala sa Zdravkom Mamićem kako bi pokušali srušiti Zakon o sportu, njeno tajno praćenje nije dogodilo protuzakonito što se pokušava sugerirati. Ono je bilo posve u skladu sa zakonom i ono je trebalo potvrditi ili demantirati sumnju državnog odvjetnika, koji bi, ukoliko se potvrdi,. zatražio skidanje njenog imuniteta, a ukoliko se demantira - nikome ništa.

Dakle, ovdje je jedino riječ da je činjenica da je gospođa Banić pod tajnim mjerama plasirana u javnost neovlašteno. To je jedino što je sporno i to je naš vječiti problem, to neovlašteno plasiranje u javnost je trenutno predmet obrade. Jer ako se pokaže da gospođa Banić doista nije sa Zdravkom Mamićem nije dogovarala rušenje Zakona o sportu, u tom slučaju ona je posve bespotrebno i ružno difamirana.

Što je na tajnim snimkama Zdravka Mamića i ustavne sutkinje?

Što se tiče ustavnih sudaca, njima šestorici istječe mandat i mislim da će oni biti jedna od prvih točaka dnevnog reda novog saziva Hrvatskog sabora. Ustavni sud je autonomno tijelo, no nije dio pravosuđa. Ono je prema nekim teoretičarima i četvrta vlast Hrvatske i svakako da je interes politike za ustavne suce jako velik jer Ustavni sud kontrolira cjelokupan njihov rad.

Svakako da kandidatu za ustavnog suca, kad ga predloži jedna skupina u Saboru, daje mu jedan politički legitimitet i to ne bi smjelo biti sporno, barem nije sporno u zemljama duge demokracije gdje se ustavni suci ili suci Vrhovno suda također imenuju po političkom ključu.

Nažalost, s obzirom na naš politički legitimet i na našu relativno kratku demokraciju kod nas sve to postaje sporno i lebdi u zraku pitanje - jesu li zbog političke potpore određeni ustavnopravni stručnjaci koji su briljantni, ali uvjetno rečeno, nisu politički podobni, mogli proći kandidaturu i je li samom političkom potporom Ustavni sud osuđen na konformizam i na osrednjost.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook