Na kninsku tvrđavu predsjednik Franjo Tuđman došao je nakon što je oslobođen kraljevski grad - središte i simbol srpske pobune i paradržave.
"Ja se javim, pitam telefonom generala Gotovinu, kako je, jel ide? Kaže on meni - ja danas ne radim. Reko' ma šta se zafrkavaš?
Ma ne radim. I sad kako je tu bio general Červenko, reko' generale hoćete vi vidjet malo s Gotovinom, jer bio je načelnik Glavnog stožera… Červenko je onako razrogačio oči, kaže, čujete Vinko šta on meni kaže da ne radi. To je jedna čudna anegdota, ali mi uistinu nismo bili obavješteni, Glavni stožer, da će Tuđman ići u Knin. Navečer smo vidjeli na televiziji", prisjeća se jedan od ključnih ljudi iz Operativnog tima za Oluju za Dnevnik Nove TV.
Zagrmilo je tog 4. kolovoza u zoru. Munjevitom operacijom, oči u oči s neprijateljem i u samo 84 sata - oslobođen je najveći dio okupiranog teritorija: gotovo 10 i pol tisuća četvornih kilometara. Bojišnica duga oko 630 kilometara. U napad se krenulo iz 30 smjerova. Hrvatske snage bile su nezaustavljive. I prije nego je zapovijed došla - državni i vojni vrh nije sumnjao u zacrtani plan.
"Ja se sjećam najviše šta je govorio general Bobetko koji je sudjelovao u svim pripremama - da mi moramo biti spremni… Jer ako ne budemo bili spremni i ne izvršimo tu zadaću, hrvatski narod nam nikad neće oprostiti!", dodaje general Vrbanac.
Predsjednik je vjerovao, imao je obavještajne podatke na prostoru srpske krajine i znao je kojim snagama raspolažu. Na suprotnoj strani hrvatski vojnici i policajci - mahom dobrovoljci.
"Sa 72 tisuće koliko je hrvatska vojska imala u to vrijeme u stalnom postavu prešli smo na 187 tisuća. Nitko nije mogao vjerovat da za ta tri dana možemo krenut s tim brojem ljudi", dodaje Vrbanac.
Dan koji se ne zaboravlja, jer poražena je ideja Velike Srbije. Oluja nad olujama okončana je predajom pobunjenih Srba i naoružanja - 21. kordunskog korpusa. Na hrvatskoj strani bio je Petar Stipetić kojem je Čedo Bulat čestitao na pobjedi.
"Olujnici koji su još živi i zdravi kol'ko tol'ko imaju pravo podić svoja čela i bit ponosni i reći - ja sam sudjelovao u toj operaciji koja je najveća bitka hrvatskog naroda uopće!", poručuje Vrbanac.
Život su u njoj izgubila 243 branitelja, 1430 ih je ranjeno. Sudbina dvojice još se ne zna.