Nepravomoćnom presudom osječkog Županijskog suda osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić, kao i bivši pročelnik županijske Agencije za razvoj Martin Marolin, oslobođeni su optužbe za zlouporabu položaja i ovlasti kojom je, kako je bilo rečeno u optužnici, županija oštećena za više od 122 tisuće kuna.
Šišljagića i Marolina Uskok je optužio da su tijekom 2011. i 2012., uz posredovanje bivšega predsjednika Županijske skupštine Zlatka Maksimovića, u nakani pribavljanja protupravne koristi na štetu županije u više navrata od poduzeća koja su iz županijskog proračuna dobivala bespovratnu pomoć tražili da im vraćaju do 80 posto uplaćenog iznosa.
Svjedok na suđenju Šišljagiću: Maksimoviću nisam prijetio, niti sam tražio da promijeni iskaz
Maksimović je na pripremnom ročištu u veljači priznao krivnju za pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti te je nepravomoćno proglašen krivim i uvjetno osuđen na kaznu zatvora od 11 mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
Na završetku glavne rasprave Uskok je za obojicu zatražio izricanje bezuvjetne zatvorske kazne i oduzimanje protupravne imovinske koristi.
Šišljagić je nakon izricanja presude zahvalio svima koji su mu vjerovali tijekom postupka. U izjavi medijima nije želio komentirati presudu te je samo istaknuo kako je sretan što su njegovi roditelji, prijatelji i poznanici sve to izdržali.
Drugookrivljeni Marolin također je zahvalio svima koji su mu vjerovali i podržavali ga, te je upozorio kako u njegovom slučaju nije vrijedila presumpcija nedužnosti.
U međuvremenu je, naime, suspendiran sa svojih dužnosti, također i kao sudski vještak, te mu je tako bilo, drži, uskraćeno ustavno pravo na rad.
Zamjenik ravnatelj Uskoka Darko Dodig najavio je žalbu na prvostupanjsku presudu Vrhovnom sudu.
Istaknuo je kako u tom predmetu sada postoje dvije presude, osuđujuća za Maksimovića i oslobađajuća za Šišljagća i Marolina.
Dodig smatra kako je Maksimović pokazao veliku ljudsku i građansku hrabrost kada je priznao počinjenje kaznenog djela te opisao sve protupravne radnje.
U obrazloženju presude sudsko vijeće je zaključilo kako je više svjedoka potvrdilo da su dio sredstava od dobivenih potpora predavali Zlatku Maksimoviću, ali da, osim iskaza Zlatka i Ane Maksimović, koje je ocijenjeno nevjerodostojnim, nema drugih dokaza da je posrednik Maksimović proslijeđivao novac Šišljagiću ili Marolinu.
Sud smatra kako nije sporno da su poduzetnici dobivali bespovratne potpore, ali da su Šišljagić i Marolin u tim aktivnostima djelovali u skladu sa zakonskim propisima te procedurom koja se primjenjuje u Županiji od 2009. i koju je Sud ocjenio transparentnom. (Hina)