Iznos minimalne plaće Vlada je na sjednici u četvrtak povećala sa 3120 na 3276 kuna (bruto iznos), odnosno za 156 kuna. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, prozvao je Vladu i zbog računice temeljem koje su došli do spomenutog iznosa te smatra da je, ako se već svi drže zadane matematike, radnike zakinula za - 21,84 kuna.
Nezavisni hrvatski sindikat uputio je pismo ministru rada i mirovinskog sustava Tomislavu Ćoriću koji je na čelu Gospodarskog socijalnog vijeća. Pismo prenosimo u cijelosti:
"Nakon sastanka koji smo održali u srijedu, vezanog uz određivanje iznosa minimalne plaće i Vašeg završnog obraćanja, očekivali smo da će (kako smo razumjeli) Vlada RH sljedeći tjedan, na temelju rasprave i stavova predstavnika poslodavaca i sindikata donijeti odluku o visini minimalne plaće za 2017. godinu. Očekivali smo da će se ipak pokazati više razumijevanja za sindikalne stavove i nužnost da se tako niska minimalna plaća, čiji neto iznos na žalost koketira s linijom siromaštva, osjetnije podigne.
Zabrinjavajući je podatak koji ukazuje da čak 5% zaposlenih pripada siromašnima. U velikoj mjeri to su oni radnici koji za svoj rad primaju minimalnu plaću. Na kraju, 5% povećanje dosadašnjeg iznosa minimalne plaće (sa 3120 kn na 3276 kn) pokazuje da ova vlada kao ni ranije, u određivanju iznosa minimalne plaće, nije imala ni volje ni nadahnuća uzeti odgovorniju ulogu osim uloge hladnog arbitra, koji ne čuje argumente, već donosi odluke. Da je drukčije, tada bi Vlada značajnije povećala iznos minimalne plaće i istovremeno dogovorila neke kompenzacijske mjere i potpore sa dijelovima gospodarstva koji isplaćuju minimalnu plaću. Unatoč tome što su u obrazloženju Uredbe navedeni ekonomski indikatori i njihove vrijednosti, na kojima se temelji predloženo povećanje bruto minimalne plaće, zbroj tih vrijednosti ne odgovara predloženom povećanju od 5%, već točnije iznosi 5,7%. Prema tome bi bruto minimalna plaća trebala iznositi 3.297,84 kuna tj. 21,84 kunu više u odnosu na iznos iz Odluke, ako se već poziva na ekonomske indikatore s poznatim vrijednostima. Osim toga, navedeni su stari podaci o plaćama i indeksu potrošačkih cijena za koje postoje dovoljno dugo noviji podaci. Ne treba se zanemariti niti činjenica kako nije metodološki korektno miješati različita vremenska razdoblja, tj. koristiti podatke o plaćama od početka tekuće godine, a podatke o indeksu potrošačkih cijena od listopada prošle do rujna tekuće godine.
Jučer se od predstavnika HUP-a u razgovoru vrlo jasno čula poruka, kako će, ako u sljedećih nekoliko godina ne budu u mogućnosti značajnija sredstva uložiti u modernizaciju i razvoj, jednostavno propasti zbog konkurencije drugih. Jasno je kako se tu ne radi o sredstvima koja se za ulaganje mogu „uštedjeti“ na niskoj razini minimalne plaće i kako im za to trebaju daleko veća sredstva. A za to im treba snažna pomoć vlade. Niti ti sektori, niti Hrvatska u cjelini ne mogu svoju konkurentnost graditi na niskoj cijeni rada i obespravljenim radnicima.
Tu ne samo da će uvijek biti konkurentnijih i da će hrvatske tvrtke koje na tome grade svoju konkurentnost i dalje propadati, nego je to put ka cjelovitom osiromašenju Hrvatske. Materijalnom i ljudskom. Tko god može, seliti će u zemlje u kojima će imati i veću sigurnost i bolju zaradu. Taj prvi, nužni korak, trebalo je napraviti sa značajnijim povećanjem minimalne plaće, a onda i plaća u cjelini. Svoj je prvi korak ova vlada kroz izmjene Zakona o porezu na dohodak napravila na način da će njima vrlo visoke plaće porasti na neto iznose i veće od novog bruto iznosa minimalne plaće, dok te iste izmjene minimalna plaća, upravo zbog toga što je toliko niska, neće osjetiti niti za lipu. Kad već nisu uvaženi sindikalne prijedlozi i primjedbe, vezani uz izmjene Zakona o porezu na dohodak, željeli smo vjerovati kako će ova vlada onda barem više osjetljivosti pokazati pri određivanju novog iznosa minimalne plaće.