Ne prestaju reakcije na slučaj Dalibora Matanića i priznanje o seksualnom uznemiravanju. On je na Facebooku objavio da se kaje i poručio da se prijavio na liječenje jer se, kako je napisao, sve zbivalo dok je bio pod utjecajem alkohola i droga.
Osnivačica Zaklade Solidarna i dugogodišnja aktivistica za ljudska i ženska prava Sanja Sarnavka komentirala je slučaj za DNEVNIK.hr. Objasnila je razliku između seksualnog uznemiravanja i seksualnog zlostavljanja te detaljno navela gdje se žrtve mogu javiti.
Što kaže Kazneni zakon?
Seksualno uznemiravanje nalazi se u Kaznenom zakonu.
Članak 156. Kaznenog zakona kaže da tko spolno uznemirava drugu osobu kojoj je nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti ili koja je posebno ranjiva zbog dobi, bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
Ovako Kazneni zakon definira spolno uznemiravanje:
Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Spolno uznemiravanje nedavno je iz prekršajne prešlo u kaznenu sferu, napominje Sarnavka.
"Za uznemiravanje i grubo uznemiravanje kazne su do godine dana zatvora, a ako je posebno ranjiva osoba, onda ide i do tri godine.
Žene znaju u kakvu okruženju živimo i zato su šutjele, kaže Sarnavka, koja objašnjava zašto je bitno govoriti o Mataniću i o ovakvim slučajevima.
"To je grubo uznemiravanje osobe koja ti je podređena. Od te si osobe u zavisnosti. To je ključ. Kada bi meni primjerice neki portir nešto rekao, a ja sam direktorica, to bi brzo bilo riješeno. No ovdje je bitno da ta osoba ima moć, a to je u slučaju Matanića ključ. On je odradio poslova i poslova. Bio je jedan od najutjecajnijih hrvatskih redatelja i sad... zašto te žene žele ostati anonimne?
Pa, znaju u kakvom okruženju živimo i zna se da je ona tada, jedna jedina ili da ih je pet izišlo van s pričom, da se ništa ne bi dogodilo, već da bi one bile ismijane.
Pa kaj, malo te on, pa znaš Dadu. A one bi ostale bez ikakve mogućnosti da dobiju ulogu. On očito nije išao samo na mlade glumice, već koliko sam čula i na garderobijerke, šminkerice... Znači, sve one koje su ovisile o filmskoj industriji.
S druge strane, kada vidite kakva je atmosfera na Akademiji dramske umjetnosti, gdje se nikome ništa dogodilo i gdje je očito takva škola gdje profesori studentima mogu reći što god im padne na pamet, onda naravno ako bi one tužile, nitko ih ne bi angažirao.
Tu je uvijek problem moći. Pitanje je uznemirava li vas osoba o kojoj ovisi vaša karijera", ističe.
Kome prijaviti?
Žene žrtve seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja moraju znati da nisu same i da se imaju kome obratiti.
"Seksualno uznemiravanje prijavljuje se DORH-u. Državno odvjetništvo zbog postojanja ovog zakona treba reagirati po službenoj dužnosti. To ne bi trebala biti privatna tužba osobe, već službena dužnost DORH-a, koji otvara istragu, pa onda diže ili odbacuje optužnicu.
Žene se za psihološku pomoć mogu obratiti svim udrugama koje prepoznajemo kao one koje se bave rodno uvjetovanim nasiljem, kao što je Udruga Ženska soba. Upravo ta udruga ima najviše psihologinja, znaju i uputiti što treba napraviti, a imaju i pravnicu za pravne savjete. Takve udruge posvuda su po Hrvatskoj."
Sarnavka objašnjava razliku između seksualnog zlostavljanja i seksualnog uznemiravanja.
"Uznemiravanje je kratkotrajnije ili sporadično, a zlostavljanje je kada vam netko, kao što je on navodno slao, a to je po pedeset poruka, noću. Vi morate s njim raditi, a on vam šalje lascivne poruke, poziva vas da mu odgovorite, da ga uzbudite... To je već stvarno zlostavljanje. Ne možete ništa raditi jer ste u strahu kada će stići nova poruka i što će u toj poruci biti.
Uznemiravanje je kada dobijete primjerice tri poruke u razmacima, ali nisu kontinuirane. Učestalost i sadržaj, agresivnost tu ima važnu ulogu. Može vam netko poslati sliku pa vas to uznemiri jer je slika eksplicitna i vi niste navikli da vam nadređeni šalje takve poruke.
Zlostavljanje je kada vam netko ne da živjeti", kaže Sarnavka.
U Hrvatskoj se učestalo mijenjaju zakoni, političarima su puna usta kada je deklarativna zaštita žena u pitanju, a onda se u jednom danu dogode dva ubojstva žena.
"Vidjeli ste kolike su žene stavljale srčeka Mataniću na priznanje o uznemiravanju i kajanje, koje nije pravo kajanje. Mi nismo ni kao društvo ni kao država spremni stvarno zaštititi žrtvu.
Još uvijek imamo slučajeve okrivljavanja žrtve. Još uvijek se ženu pita zašto je obukla kratku suknju, zašto se nasmijala, zašto je popila piće s nekim, a sada javlja da je silovana. Uvijek se žrtvu više krivi nego zlostavljača jer kao prirodno je da frajer nasrne na zgodnu ženu.
Da bi se žrtve zaštitile, treba mijenjati naše glave. Velik je put pred nama", ističe i pita se "Koja žena zapravo nema to iskustvo?".
Mučno iskustvo
Sarnavka je prepričala da je njezine tekstove jedan urednik svojedobno naručivao u hotel.
"Rekao mi je da dođem u Palace, pa me je onda zvao u motel Zagreb. Naravno da sam mu rekla da mi to ne odgovara. Onda sam jednom tamo došla s mužem. Rekla sam mu da sam o njemu svome mužu pričala lijepe stvari i da ga je ovaj želio upoznati. Zamalo ga je strefio infarkt. I tako sam propala kao novinarka u kulturi.
No ja sam ja. Sad pak zamislite neku nemoćnu djevojku. Što ona može napraviti i kako se ona osjeća kada joj neki predator priđe?
U cijelom društvu treba se promijeniti klima. Imate i skandalozne presude sudaca i sutkinja. U jednoj presudi, primjerice, imate objašnjenje sutkinje da je silovatelj bio ugledni režiser i otac dvoje djece i to mu je bilo uzeto u obzir kao olakotna okolnost. Pa to bi mu trebala biti otegnuta okolnost", kaže Sarnavka.
Na stranici Udruge Ženska soba objašnjeno je i opširno definirano seksualno nasilje. Misija udruge je osnaživanje žena i osvještavanje institucija i javnosti o seksualnom nasilju i seksualnim pravima, kroz edukaciju, istraživanja, lobiranje i javni rad. Pružaju direktnu i indirektnu pomoć i podršku žrtvama seksualnog nasilja.
Seksualno nasilje: Što je seksualno uznemiravanje, a što seksualno zlostavljanje
Seksualno nasilje svako je neželjeno ponašanje bez dobivenog pristanka, a ono se može izraziti vizualno, riječima i/ili fizičkim činom. Osoba koja doživljava seksualno nasilje shvaća ga kao prijetnju, poniženje, povredu i/ili napad. Seksualno nasilje može, ali ne mora, uključivati prijetnju za vlastiti (ili tuđi) život i sigurnost, prinudu ili prisilu.
Seksualno nasilje može se dogoditi na različitim mjestima i u različitim okružjima: u obitelji, u vezi, u braku, na prvom spoju, u školi, na fakultetu, na ulici, na javnim mjestima te na internetu i društvenim mrežama. Svaku seksualnu aktivnost za koju osoba nije dala pristanak možemo nazvati seksualnim nasiljem. Svatko ima pravo dati ili uskratiti pristanak u bilo kojoj situaciji i u bilo kojem trenutku za nešto što joj/mu ne odgovara ili ne želi. Pristanak mora biti jasan dogovor između dviju osoba koje će se upustiti u neku seksualnu aktivnost. On mora biti svjestan i dobrovoljan. Pristanak za jednu seksualnu aktivnost nije pristanak za sve druge seksualne aktivnosti u budućnosti (Mamula, 2020.a).
Prema podacima Vijeća Europe 1 od 5 djece tijekom života doživi neki oblik seksualnog nasilja, dok 1 od 5 žena te 1 od 71 muškarca doživi silovanje u odrasloj dobi (Black i sur., 2011.). Također su poražavajući podaci da na jedno prijavljeno silovanje dolazi 15 – 20 neprijavljenih slučajeva (Mamula, 2011.).
OBLICI SEKSUALNOG NASILJA
1) SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE
Seksualno je uznemiravanje neželjeno, jednostrano, nametnuto. Ono plaši i vrijeđa, izaziva osjećaj nesigurnosti, ponižava i degradira zlostavljanu osobu. Navedeni oblik seksualnog nasilja odnosi se na razna neželjena seksualna ponašanja koja mogu, ali ne moraju nužno uključivati fizički dodir. Seksualno se uznemiravanje u društvu shvaća kao nešto normalno i uobičajeno premda osobi koja ga doživljava izaziva osjećaj srama i straha.
Osoba koja seksualno uznemirava drugu osobu vrlo često to opetovano čini. Takva su ponašanja nametnuta osobi koja ih doživljava i često ih čini netko tko je moćniji i utjecajniji od nje.
Najčešći su oblici seksualnog uznemiravanja (Kelly, 2008.):
● seksističke primjedbe i šale (npr. šale koje su uvredljive i diskriminirajuće za žene)
● verbalni prijedlozi (npr. različite seksualne ponude)
● neželjene seksualne primjedbe (npr. komentari o tijelu ili seksualnosti osobe)
● fizički dodiri i govor tijela (npr. dodirivanje, trljanje uz tijelo, štipanje, stajanje suviše blizu, pokazivanje „prostih“ gesta rukama/tijelom)
● neprikladna pažnja (npr. suviše „pomagačko“ ponašanje i raspoloženje uz dvosmislene komentare)
● emocionalno proganjanje (npr. opsceni i uznemirujući telefonski pozivi, poruke, praćenje)
● seksualno podmićivanje (npr. ponuđene ocjene i razne druge usluge za seksualni odnos)
● širenje seksualnih laži o drugoj osobi (npr. širenje laži o seksualnosti osobe, njezinu ponašanju i/ili seksualnoj orijentaciji).
Spolno uznemiravanje zakonom je kažnjivo djelo prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske i pokreće se po prijedlogu, osim ako je počinjeno nad osobom koja je posebno ranjiva zbog svoje dobi.
2) SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE Seksualno zlostavljanje uključuje oblike koji su teži od seksualnog uznemiravanja i obuhvaća širok spektar neželjenih seksualnih ponašanja koja uključuju fizički dodir s nasilnikom.
Seksualno zlostavljanje nije klasifikacija kaznenih djela prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, već je terminologija kojom se koristi radi prikaza svih radnji koje su uvjetno rečeno teže od seksualnog uznemiravanja.
Najčešći su oblici seksualnog zlostavljanja (Mamula, 2005.):
● neželjeni/prisilni dodiri tijela (npr. fizičko sputavanje i neželjeno dodirivanje tijela)
● dodirivanje intimnih dijelova tijela (npr. neželjeno i nasilno dodirivanje intimnih dijelova tijela; prisila da dijete ili mlada osoba dodiruje nasilnika ili neku drugu osobu po spolovilu)
● izmanipulirane seksualne aktivnosti (npr. seksualni odnos ostvaren prijetnjama ili neprestanim pritiskom)
● prisiljavanje na masturbaciju (npr. prisiljavanje na gledanje masturbacije, masturbaciju nasilnika ili samozadovoljavanje dok nasilnik gleda).
3) SILOVANJE
Silovanje je jedan od težih oblika seksualnog nasilja koji može ostaviti dugotrajne posljedice, a odnosi se na prisilne seksualne odnose (vaginalni, analni i oralni) penetracijom penisom, drugim dijelovima tijela i/ili predmetima. Silovanje nema ništa zajedničko sa seksualnim odnosom, nego je riječ o činu iskazivanja moći i kontrole, agresije i poniženja druge osobe (Mamula, 2020.a).
S obzirom na nasilnika, odnosno počinitelja, razlikujemo silovanje kao sastavni dio nasilja u obitelji , silovanje u vezama, silovanje na spoju, silovanje koje počini nepoznata osoba, grupno silovanje, silovanje u oružanim sukobima i ratu. Navedeni oblik nasilja najčešće se događa u prostorima poznatim osobi koja je preživjela seksualno nasilje (vlastiti ili nasilnikov dom, vikendica, nasilnikov automobil i slično), a čini ga poznata i/ili bliska osoba (primjerice bivši ili sadašnji partner, otac, ujak, profesor).
Silovanje je kazneno djelo prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske i kazneni postupak protiv počinitelja pokreće se po službenoj dužnosti.
4) SEKSUALNO NASILJE U OBITELJI
Vrlo često smatra se kako nasilje u obitelji uključuje fizičko i psihičko nasilje, kao i ekonomsko nasilje o kojem se rijetko priča i koje se često ne prepoznaje. Seksualno nasilje kao sastavni dio nasilja u obitelji još je uvijek pravi tabu u našem društvu. Stav da su različite seksualne aktivnosti sastavni dio „bračnih dužnosti i obaveza“ široko je rasprostranjen. Također se i o seksualnom nasilju nad djecom i mladima iznimno rijetko govori, s velikom težinom. I kada su žrtve žene i kada su žrtve djeca, sumnja i nevjerica najčešće su reakcije.
Seksualno nasilje u obitelji pojavljuje se u svim oblicima, od seksualnog uznemiravanja do silovanja dijelovima tijela i/ili predmetima. Najčešće se događa tijekom duljeg razdoblja. Riječ je o najgrubljem kršenju svih osobnih granica koje čini upravo osoba koja je bliska žrtvi.
Seksualno nasilje nad djecom ima dodatne elemente, a to je ponajprije zloupotreba povjerenja, autoriteta ili utjecaja nad djetetom (Mamula, 2020.a).
Seksualno nasilje nad djecom uključuje prisiljavanje ili mamljenje djeteta da sudjeluje u raznim seksualnim aktivnostima, bez obzira na to je li dijete svjesno onoga što se događa (National Society for the Prevention of Cruelty to Children, 2014.).
Djecu najčešće seksualno zlostavlja biološki otac, a potom slijede očuh, hranitelj i usvojitelj. Seksualno nasilje nad djecom može se dogoditi u svakoj obitelji, bez obzira na socijalni ili ekonomski status neke obitelji. Neizmjerno je važno uočiti ga na vrijeme, izgraditi odnos povjerenja i vjerovati djetetu (Popadić, 2020.).
Razne nasilne seksualne radnje na štetu djece ne moraju nužno uključivati fizički kontakt s djetetom, nego uključuju i širi spektar radnji kao što su: opsceni telefonski pozivi, pokazivanje intimnih dijelova tijela (nasilnika), prisiljavanje na pokazivanje vlastitih dijelova tijela (dijete), neželjeno milovanje, snimanje fotografija i video materijala sa sadržajem koji prikazuje seksualno zlostavljanje djeteta, pokušaj silovanja, silovanje, incest i dječju pornografiju (Popadić, 2020.). Uključivanje djece u gledanje pornografskog sadržaja, obraćanje djetetu seksualiziranim govorom ili ohrabrivanje djece da se ponašaju na seksualno neprikladne načine također spada u oblike seksualnog nasilja nad djecom (National Society for the Prevention of Cruelty to Children, 2014.).
Kazneni zakon Republike Hrvatske prepoznaje „Teška kaznena djela protiv spolne slobode“ u koje se ubraja i kazneno djelo silovanja koje počini bliska osoba, dok su kaznena djela počinjena na štetu djeteta kažnjiva prema istom Zakonu, Glavi XVII. „Kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta“.
Više informacija o seksualnom nasilju nad djecom pronađite u našem području prevencija (Snep 1 i Snep 2 Junior programima).
5) OSTALI OBLICI
Uz navedene oblike seksualnog nasilja pojavljuju se i brojni drugi oblici od kojih izdvajamo:
● prisilne brakove (dječje brakove)
● prisilne pobačaje i/ili prisilne trudnoće
● trgovanje ljudima u svrhu seksualne eksploatacije (većinom djevojčica, djevojaka i žena)
● genitalno sakaćenje
● sustavno silovanje u oružanim sukobima
● elektroničko seksualno nasilje (nasilje putem interneta, mobitela i drugih elektroničkih uređaja).