Splet nesretnih okolnosti doveo je do toga da je briga za šestero djece pala samo na leđa jedne majke iz Baranje. Od njih ne želi odustati - a jedini krov nad glavom bio je moguć u nedovršenoj kući njezinih roditelja. Što se krije iza bezbrižnog osmijeha vedre i razigrane djece te što im je najpotrebnije, na teren je otišla ekipa rubrike Poziv.
"Morali smo prodati kuću da bi mogli djeci financirati knjige da krenu u školu. Bili smo primorani ovdje kod mojih roditelja doći živjeti. Jako teško preživimo mjesec. Preko zime nam bude dosta često hladno, zato što su nam loši prozori i vrata, često piri i ne možemo ugrijati", rekla je Jelena Fajfer, majka.
Ovako počinje priča samohrane majke koja je sa šestero djece završila na rubu siromaštva.
"Mama i ja spavamo u jednoj sobi, a voljela bih imati sobu kao moji vršnjaci.
Nemam prijatelja, iskreno...Ja nisam sretna", rekla je Valentina Fajfer, kćer.
Tanak obiteljski budžet potpomaže i djed Stipa Martinov koji je na pragu sedamdesetih.
"Ja bih volio da im mogu dati puno više. Meni je teško gledati kako moji unuci žive… nisam zamišljao ovakav život. Moram cijepati drva jer ne možemo preživjeti mjesec s 150 eura", rekao je.
S problemima Fajfarovih upoznat je i župnik koji obitelj poznaje godinama. "Sirotinja, teška sirotinja, to malo zemlje, nadničare… I onda ide malo nekud u nadnicu da priskrbi i za njih i djecu. Oni nemaju kuda", rekao je Josip Kuzmić, župa sv. Barbare djevice i mučenice.
Cijelu priču pokrenula je ravnateljica osnovne škole - zbog čestih izostanaka i bolesti nije mogla mirno sjediti i gledati sa strane. "Glavni povod zašto sam se javila bio je taj da se djeca zaštite od hladnoće, zime. Često izostaju iz škole zbog upale pluća, bronhitisa, upale grla, nosa… nemaju uvjete za ozdravljenje jer su na hladnoći", rekla je Kristina Prakatur Golubov.
"Imamo malu, skromnu kupaonicu. Ona je udaljena od sobe, pa kad se djeca okupaju moraju doći do sobe, a u hodniku je hladno. Hladno nam je preko zime i djeca budu često bolesna. Osjećam se grozno kad ih moram kupati", rekla je majka.
Nemaju i ne traže puno - samo žele obitelj na okupu.
"Naša saznanja o majci idu u tom smislu da je majci svakako potrebna pomoć i podrška. Trenutačni uvjeti su vrlo teški i bilo bi dobro te uvjete unaprijediti, poboljšati ili čak osigurati nekakav drugi oblik stanovanja obitelji kako bi mogli ostati u sredini u kojoj jesu. Nadamo se da neće doći do krajnje mjere sustava socijalne skrbi, odnosno do izdvajanja djece", rekla je Marija Pavluković, Hrvatski zavod za socijalni rad.
Djetinjstvo im je daleko od bezbrižnog, ali sretni su i s ono malo što imaju.
"Dječica - ova starija su mirna i tiha, ali ono što ih okarakterizira je skromnost.
Ono malo što dobiju, nekakav osmijeh, bombončić, znaju jako lijepo i zahvalit i s velikim osmijehom dočekati. Topla su i vesela djeca, neiskvarena", ispričala je Prakatur Golubov.
"Naše krovište svake godine prokišnjava i bude nam hladno i mi bi htjeli da se to popravi i da nam bude toplije", rekao je sin Marko Fajfer.
Zima koja je već pokazala zube, za ovu obitelj je posebno teška. Kako bi ostali na okupu i u toplini svoga doma - obitelj treba pomoć dobrih ljudi.
"Nije mi dobro živjeti u ovoj kući. Htjela bih da imam prozore i normalna vrata", rekla je Valentina. "Prijatelji iz škole dođu kada ih ja pozovem, ništa ne kažu, ali ja mislim da oni misle u sebi sve najgore", rekao je Marko.
"Najviše bih željeli da nam se obnovi kuća, da se naprave djeci sobe, da svatko ima svoju sobu i da mogu uživati u tome. Ja samo želim da imaju djetinjstvo kao sva ostala druga djeca", rekla je majka.
Nažalost ovog petka - Centar za socijalnu skrb privremeno je djeci osigurao boravak izvan obitelji. Majka Jelena dobila je rok od mjesec dana da pokuša riješiti sigurnije stambeno pitanje.
Ovoj obitelji možete pomoći na os-draz@os-draz.skole.hr ili na 095 2911 911!
Svoju priču možete javiti ekipi Poziva preko Vibera ili WhatsAppa na broj telefona 095 2911 911, putem Facebook stranice ili putem web forme.