Ako imate na raspolaganju 'baka servis', nitko sretniji od vas. Tada ste mirni jer znate da je vaše dijete u sigurnim rukama dok ste vi na poslu. No, kako danas većina baka također još radi, mali je broj roditelja koji se ne moraju snalaziti na raznorazne načine. Kombiniraju se smjene, zovu se i tetke, i ujne, i strine, i kumovi, i prijatelji i svi koji vam padnu na pamet a da u njih imate dovoljno povjerenja. Za pokoji dan se čovjek i snađe, no ako moraju 'isprogramirati' cijeli tjedan, roditeljima se već unaprijed stvaraju grčevi u želucu, a ako su još na sve to i samohrani, onda možda već imaju i čir na želucu.
>> Kako angažirati dadilju, a da ne završite na sudu i vi i ona?
'Rastavljena sam. Muž ima drugu obitelj, a majku i oca nažalost, nemam već godinama. Osim što plaćam podstanarstvo, kada radim popodne moram plaćati i dadilju koja dolazi po moju djecu u vrtić. Jedva spajam kraj s krajem. Nitko nema razumijevanja za nas roditelje - ni poslodavci, ni grad, ni država. Vrtići i dalje rade kao da smo još uvijek u socijalizmu i svi rade do 14-15 sati', ispričala nam je Marija, samohrana majka dvoje djece.
Svi koji dijele ovaj problem zasigurno se sjećaju obećanja gradonačelnika Milana Bandića kako će svi vrtići u Gradu Zagrebu raditi i popodnevne smjene. Od toga je prošlo već više godina, no unatoč velikom interesu roditelja i dalje postoji samo jedan gradski vrtić koji ima takav redovan program.
'Dječji vrtić 'Bajka' je jedini gradski vrtić koji ima organiziran smjenski program već 30 godina. On je namijenjen upravo roditeljima koji rade do 20 sati, a ponekad i duže. Dvije odgojne skupine rade jedan tjedan prijepodne, a drugi tjedan popodne i tada djeca dolaze u vrtić u 11 sati i borave u njemu do 21 sat. Ukoliko roditelj radi duže, mora naći neku osobu koja će do tog vremena doći po dijete jer zbog uzrasta i potreba djece ona ne mogu biti duže u vrtiću, ne može im se osigurati noćno spavanje. U toj popodnevnoj smjeni sadržaj je jednak kao i u svim ostalim grupama', pojasnila nam je ravnateljica vrtića 'Bajka' Vesna Hrvoj.
Za taj program, pojasnila je ravnateljica, svake godine ima toliko predanih zahtjeva za upis, da konstantno postoje dvije skupine djece u kojima boravi 50-ak djece. 'Vjerujem da većina roditelja s takvim radnim vremenom nije ni upoznata s postojanjem smjenskog programa, a i da jest mi ih ne možemo više upisati jer nemamo više kapaciteta za povećanje broja skupina tog programa. Dugogodišnjim praćenjem uočili smo da je upravo u tim smjenskim skupinama nešto veći postotak samohranih roditelja', kazala je ravnateljica Hrvoj.
Nakon što smo na adresu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport uputili upit zašto pompozno obećavan projekt do dan danas nije zaživio, dobili smo odgovor koji nas je nemalo iznenadio.
'U dječjim vrtićima grada Zagreba se primjenjuje cjelodnevni 10-satni program u petodnevnom radnom tjednu, jer odgovara potrebama zaposlenih roditelja', napisala nam je Tea Akrap iz gradskog Odjela za predškolski odgoj.
Bitne riječi su 'cjelodnevni' i '10-satni'. To znači da se program može provoditi cijeli dan, ali da vaše dijete ne može biti duže od 10 sati u vrtiću. Dakle, ako ga dovedete u 7 ujutro, ne može u vrtiću biti duže od 17 sati. I na svim obavijestima u upisima djece, koje su uvijek zalijepljene na vratima svakog vrtića, piše kako će redoviti smjenski program biti organiziran prema potrebama roditeljima. Dakle, ako su vaše potrebe drugačije od uobičajenih, to pri upisu morate reći. Drugim riječima, roditelji ne čitaju što točno piše. Istina, sve to piše vrlo sitnim slovima, pa baš kao i kad primjerice, potpisujete dokumente za kredit, vjerojatno nikada ne čitate baš sve do kraja. S druge strane, prije nekoliko godina su se pri upisu odmah provodile ankete u kojima su se roditelji izjasnili trebaju li smjenski rad. Tada su barem tako doznali da to postoji kao mogućnost, no sada više ne provode ni ankete.
'Ja prvi put čujem da to mogu tražiti. Kada sam to jednom spomenula teti, tj. pitala postoji li mogućnost da vrtić radi i popodne, rekli su mi da ne. Naravno da onda poslije više nisam ni pitala. To vjerojatno ne napominju jer im se ne da raditi popodne, a kada bi se našlo 10-15 roditelja koji bi to tražili onda bi morali raditi. Kao da nas netko pita želimo li mi raditi popodne', ogorčena je Marija.
Dakle dragi roditelji, dobrim dijelom ste si i sami krivi. Ne čitate pažljivo, a od vrtića očito ne možete očekivati da vam još pod nos guraju nešto na što imate pravo, a što traži njihov dodatni angažman. Zato uzmite stvar u svoje ruke. Raspitajte se malo kod roditelja i doznajte tko bi još trebao popodnevnu smjenu. Kada vas se skupi nekoliko otiđite do ravnateljce i zatražite ono na što imate pravo. Ako vas odbiju, žalbu podnesite Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i šport.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.