Nakon što su svakog dana radili najopasniji posao, oko 100 pirotehničara našlo se u slijepoj ulici. Posla nemaju, u mirovinu ne mogu, a država za koju su svaki trenutak posla riskirali život kažu - ne nudi im ništa.
Anu i muža povezala je ljubav prema Hrvatskoj - stopama očeva branitelja, oni su se posvetili najopasnijem mogućem zanimanju, razminiranju države. Nakon 30 godina i izgubljenih ljudskih života, pitaju se što sad. On je u mirovini, ona nezaposlena - snalaze se radi male kćeri.
"Suprug ima 46 godina, ima tu čak i mladih umirovljenika od 46 godina, to su sve ljudi koji imaju malu djecu. Svjesni su te moralne odgovornosti prema nama", rekla je Ana Knez.
Svaka sekunda znači život ili smrt, a morali su raditi odvojeno kako dijete ne bi ostalo bez oba roditelja.
"Gdje je kolega Matej stradao, to je meni osobno bio najteži teren. To je bilo vojno skladište u Oštarijama i nekako nakon toga dođem radit, ali pogled uvijek bježi na tu stranu", ispričala je Knez.
Ona je jedna od oko sto pirotehničara koja ne može u mirovinu jer nema potrebnih 8 godina na terenu uz beneficirani staž i 25 godina staža ukupno. Što nema otprilike petina svih pirotehničara.
Tvrtke su stavile ključ u bravu, kažu u HUP-u. Ponudili su MUP-u slanje vrhunskih stručnjaka van uz državnu pomoć.
"To bil bila prije svega Ukrajina. Čak i na mogućnost rada u BIH. To je sve na RH i MUP-u, mi smo im ponudili opet još jedan sastanak", poručio je Željko Romić, HUP Udruga humanitarnog razminiranja.
A što kažu iz Ministarstva zaštite okoliša te koji se prijedlozi razmatraju, pogledajte u prilogu novinara Nove TV, Božidara Lončara.
This browser does not support the video element.