Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo teško ubojstva ženske osobe – tzv. femicida – u pokušaju i kazneno djelo povrede djetetovih prava.
Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 7 godina i 6 mjeseci. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i nalazi od travnja 2024. godine.
Uz kaznu optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana te sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora s vremenom provjeravanja od jedne do pet godina.
Optuženik je osuđen zbog pokušaja teškog ubojstva supruge u travnju 2024. godine. Supruga je htjela izbjeći verbalne napade optuženika i otići kod svoje majke, zbog čega je sjela u osobni automobil, a tada je optuženik po automobilu u kojem je sjedila supruga prolio benzin te ga zapalio i time namjerno izazvao požar koji se odmah proširio.
Supruga je zadobila opekline prvog stupnja i stjecajem okolnosti ostala živa jer je uspjela otključati vrata i pobjeći iz zapaljenog automobila. Optuženik je i ranije suprugu kroz dulje vrijeme psihički zlostavljao koristeći se pozicijom moći, kontrolom i njenim podređenim položajem. Pri tome ju je vrijeđao i verbalno napadao te joj ograničavao slobodu kretanja i branio kontakte sa njezinom obitelji.
Osim supruge, optuženik je od 2015. do 2024. učestalo psihički zlostavljao maloljetnog sina i branio mu odlaske kod bake i djeda, a dijete je ujedno svjedočilo psihičkom zlostavljanju majke. Zbog toga je dijete dovedeno u stanje dugotrajne patnje i straha. Po povratku iz škole 2024. dijete je saznalo da je otac pokušao ubiti majku, čime je optuženik kod djeteta izazvao dodatni stres i patnju te time ugrozio njegov pravilan psihofizički rast i razvoj u mjeri da je djetetu potrebna psihijatrijska pomoć. Zato je optuženik osuđen i zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava.
Riječ je o prvoj pravomoćnoj presudi u vezi femicida. U postupku je utvrđeno da je postupanje optuženika imalo rodno uvjetovani motiv, a njezin rod je bio ključan za počinjenje kaznenog djela. To proizlazi iz činjenice da je kazneno djelo počinjeno prema žrtvi koja je u odnosu na optuženika bliska osoba, a dogodilo se u kontekstu zlostavljanja žrtve kroz duže vrijeme kao posljedica kontrole i dominacije nad žrtvom u vidu ograničavanja slobode kretanja, njezine izolacije i ljubomore.
Na rodno uvjetovani motiv upućuju i okolnosti te način počinjenja kaznenog djela. Naime, osim iskazane surovosti i brutalnosti takvo postupanje optuženika upućuje i na ekstremnu kontrolu i posesivnost prema žrtvi. Time optuženik pokazuje da nije samo fizički nasilan, već da je i spreman na ekstremne mjere kako bi ostvario svoju kontrolu.
Potvrđeno trajanje kazne
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da će jedinstvena kazna zatvora 7 godina i 6 mjeseci na koju je osuđen optuženik ispuniti svrhu kažnjavanja. Blaža kazna ne bi ispunila svrhu kažnjavanja niti bi u dostatnoj mjeri izrazila adekvatnu društvenu osudu. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio olakotne i otegotne okolnosti.
Kao olakotne okolnosti cijenjena je prijašnja neosuđivanost te da je kazneno djelo počinjeno na štetu supruge ostalo u pokušaju. Pored izuzetne pogibeljnosti ovog kaznenog djela za žrtvu nisu nastupile trajne i teške posljedice niti naruženost, a što sve proizlazi iz mišljenja sudskomedicinskog vještaka.
Kao otegotne okolnosti cijenjena je jačina ugrožavanja zaštićenih dobara te za kazneno djelo počinjeno na štetu supruge cijenjen je način izvršenja i izbor sredstava za počinjenje djela, što upućuje na ekstremnu brutalnost i okrutnost prema žrtvi.
Za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta otegotnim je cijenjena pogibeljnost djela u vidu ozbiljnosti i opasnosti koje djelo predstavlja za maloljetnu žrtvu (kontinuirana emocionalna šteta za dijete), pobude iz kojih je djelo počinjeno te osobine ličnosti optuženika za koje se izjasnio vještak psihijatar (nedostatak empatije i brige za osjećaje drugih, nesposobnost da se nosi sa vlastitim osjećajima).
Kod optuženika su prisutne čestice disocijalnog poremećaja ličnosti kojima je zajedničko traumatično, emocionalno i nepredvidivo ponašanje, a u optuženikovom slučaju to su niska tolerancija na frustraciju uz impulzivno ponašanje, agresija uključujući nasilje, smanjen osjećaj krivnje i mogućnost učenja na neugodnim iskustvima kao i sklonost okrivljavanju drugih i racionalizacija ponašanja. To upućuje na zaključak kako optuženik ima smanjenu kontrolu nad ponašanjem i sklonost činjenju nasilnih kaznenih djela. Kod optuženika je utvrđeno postojanje opasnosti od ponovnog počinjenja istog ili sličnog djela zbog čega je izrečena sigurnosna mjera uz kaznu.
Ova kazna će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Kazna sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje je optuženik prouzrokovao žrtvama.