'Pritisnite', 'Pritisnite za zeleno svjetlo' - natpisi su to na uređajima postavljenima na semafore koji se nazivaju pješačka tipkala i kako sam natpis na njima sugerira - pritiskom na njih pješaci daju znak da žele prijeći cestu.
Kada je u pitanju pritiskanje uređaja postoje tri skupine ljudi - oni koji ih ignoriraju, oni koji nakon prvog pritiska mirno čekaju i oni koji bjesomučno pritišću tipku u nadi da će tako prije dozvati zeleno svjetlo. Kako točno ovi uređaji funkcioniraju odnosno što postižete pritiskom na tipku provjerili smo u Zagrebačkim cestama.
Naravno, pritiskom tipke neće se automatski upaliti zeleno svjetlo za pješake jer bi se time poremetio primjerice glavni smjer koji je u mnogim slučajevima u gradu u koordinaciji sa semaforima prije i poslije raskrižja na kojem jesmo, objasnili su nam.
Zeleno svjetlo upalit će se odmah samo u jednom slučaju - ako je glavni smjer pri samom kraju ciklusa. Ako nema pješaka, a ni automobila iz istog smjera koji bi uključio najavu, glavni smjer neće se prekidati, a rezultat je bolja protočnost prometa.
Ukratko, trenutak paljenja zelenog svjetla nakon pritiska na taster ovisi o tome u kojem trenutku ciklusa je taster stisnut.
Radi se, kažu u Zagrebačkim cestama, o odličnom i jedinom mogućem rješenju.
'Jer zamislite primjerice što bi se dogodilo da se po pritisku tastera odmah pali zeleno svjetlo… Netko bi non stop mogao stiskati na sporednom smjeru i po tome bi na glavnome non stop bilo crveno', zaključili su.
FOTO Pogrešno postavljen putokaz: Za Hrvatske ceste Šibenik i Kaštela su u istom smjeru
I prometni stručnjak Željko Marušić smatra da se radi o važnom sustavu koji služi za optimizaciju pješačkih prijelaza.
'Ako imate sustav koji ima točno određene intervale i prekida promet kad uopće nema pješaka to nije dobro', smatra. Naveo je primjer semafora na zagrebačkoj Aveniji Bologne koji je, kaže, bez uređaja pa se, iako nema mnogo pješaka, za njih redovito pali zeleno svjetlo.
'Usporava se promet, stvaraju se gužve, troši se gorivo', nabraja loše značajke lokacija bez uređaja. A njihova poanta, objasnio je, trebala bi biti takva da se na semaforima koji nisu frekventni ne prekida promet ukoliko nitko ne pritisne tipku.
Mišljenja je da bi svi semafori na niskofrekventnim lokacijama trebali imati uređaj - ali i ostali. Jer čak i na visokofrekventnim lokacijama tijekom noći prelasci pješaka su rijetki pa bi sustav koji na taj način regulira paljenje crvenog, odnosno zelenog svjetla bio izvrstan jer se ne bi bezrazložno prekidao promet.
I dok Marušić smatra da se na funkcioniranju ovog sustava još treba raditi, iz Zagrebačkih cesta poručuju kako se broj raskrižja s ugrađenim signalizatorima iz godine u godinu povećava.
A prometni stručnjak koristi priliku da istakne jedan, smatra, puno veći problem.
Dok se u Hrvatskoj uspostavila kultura poštivanja propisa od strane vozača, pa je njihov prolazak kroz crveno svjetlo rijedak prizor, kultura pješaka je vrlo loša. Marušić za to, među ostalim, krivi i sustav koji vozače kažnjava, ali pješake koji pretrčavaju cestu na crveno ili na neoznačenim prijelazima – ne.
Trebalo bi zato, kaže, poraditi na kulturi pješaka, pa tako i na korištenju uređaja s njihove strane te postaviti tipkala na sve semafore gdje bi se onda aktivirao program nakon što pješak pritiskom tipke izrazi želju da prijeđe cestu.
'Jer ovako se nepotrebno usporavaju prometni tokovi', poručio je Marušić.
A u trenutku kada se nađete pored semafora s uređajem dovoljan je samo jedan pristisak za aktivaciju sustava.
'To vam je kao lift, kad ga pozovete, pozvali ste ga', kaže Marušić.
VIDEO Ne zeleni val, već zeleni tsunami: Prošao na zeleno kroz 55 semafora zaredom!
Najbolje je objasniti na primjeru
Kako funkcionira pješačko tipkalo najbolje je objasniti na konkretnom primjeru, a u Zagrebačkim cestama izdvojili su zagrebačko križanje Maksimirske i Mašićeve ulice.
'Može se dogoditi, pogotovo u noćnim satima da nema niti automobila niti pješaka koji bi prešli Maksimirsku, da li iz smjera Mašićeve ulice ili kontra iz smjera Šulekove ulice. U tom se slučaju neće prekidati glavni smjer po Maksimirskoj. No, ukoliko se najave, da li pješaci putem tastera ili automobili putem senzora koji su postavljeni, upalit će im se zeleno svijetlo sukladno koordinaciji cijele Maksimirske ulice', objasnili su.
Koliko je uređaja postavljeno?
Postoje senzorski signalizatori za pješake (tipkala) koji nisu zvučni, odnosno služe za najavu pješaka na raskrižju. Takvih je 905 komada na 164 raskrižja na području Grada Zagreba.
Druga su vrsta zvučni signalizatori za slijepe i slabovidne osobe kojih je 908 komada na 105 raskrižja u Gradu Zagrebu. Ukupan broj semaforiziranih raskrižja i pješačkih prijelaza u Zagrebu je 438.
Zvučna signalizacija
Dakle, osim funkcijom najave pješaka, semafori mogu biti opremljeni i zvučnom sigalizacijom, ali i reljefima za pomoć slijepim i slaobovidnim osobama. Jedan zvuk se emitira kada je na semaforu crveno svjetlo, a drugi kada je zeleno.
U Zagrebačkim cestama objasnili su nam i na koji način funkcioniraju zvučni signalizatori za slijepe i slabovidne osobe. Dok na pojedini lokacijama rade konstantno, na većini njih, gdje su u blizini zgrade, po noći se gase. U razdoblju između 23 sata i 6 sati isključeni su kako stanarima ne bi smetala buka koju proizvode.
Noviji zvučni signalizatori imaju tri razine glasnoće. Najglasnija je aktivna za dnevni rad između 7 i 19 sati. Uređaj je nešto tiši između 19 i 23 sata i stišan na minimum tijekom noći, a na mjestima gdje postoje taktilne ploče za slijepe i slabovidne čak i do kraja.
'Na tim lokacijama taktilne ploče navode slijepu i slabovidnu osobu do signalizatora kako bi ih pritiskom na tipku aktivirali i sigurno prošli raskrižjem', objasnili su.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook