Provjereno je ušlo unutar zidova Odgojnog zavoda da se i samo uvjeri. Maloljetnici ili tek punoljetni ljudi griju klupe, uče, završavaju škole. Unatoč ne tako sretnim okolnostima, oni koji im pomažu vjeruju - to je novi početak za mnoge od njih!
Onima koji žele zatvorski sustav nudi mogućnosti da okrenu novu stranicu u svom životu. Kako izgleda obrazovanje s druge strane rešetaka, provjerili smo u Odgojnom zavodu. Tamo njih 14 tek završava osnovnu školu, iako su neki među njima punoljetni.
2003. godine Angel Andonov pao je kao dio četvorke koja je pokušala uvesti 336 kilograma kokaina iz Južne Amerike.
"Meni je to bila najveća pogrešna odluka u životu i ja sam punih 18 godina, plus ove tri godine na uvjetnom otpustu, znači 21 godinu života ispaštao. Eto, trećinu života proveo sam u zatvoru", govori danas Angel.
Kada su se rešetke iza njega zatvorile, u početku se, kaže, nije mogao pomiriti sa životom u zatvoru i ulazio je sukobe. No onda se dogodio klik.
"Ja sam izabrao raditi na sebi nekako u mojim poznim godinama, ali sport i knjiga su mi bili najbolji prijatelji tijekom izvršavanja kazne zatvora. I to se pokazalo na kraju pametnim".
Odlučio je iskoristiti sve dobro što zatvorski sustav nudi.
"Lepoglava, iako je najstroža kaznionica kod nas, u njoj su najveće mogućnosti obrazovanja. I tamo sam se i ja, prije nego što sam otišao u Šibenik, obrazovao za operatera na PC-u, išao sam na tečaj za stolara. U Lepoglavi se zatvorenik, ako želi, može kvalitetno obrazovati što se tiče tog srednjoškolskog obrazovanja. Može izučit za pčelara, može izučit za bravara, može izučit za konobara. Znači, postoje mogućnosti ako postoji volja. Voljni moment je najvažniji", ističe Angel.
Iz ministarstva pravosuđa kažu da je samo prošle godine različite obrazovne programe upisalo 311 zatvorenika i maloljetnika, tijekom godine 216 ih je završilo obrazovanje.
Iza ograde omeđene žilet-žicom nalaze se 43 mlada delikventa. "Polovica je otprilike negdje tu zbog krađe, razbojničke krađe, teške krađe, nasilja u obitelji, nasilničkog ponašanja, prisile prema službenoj osobi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, spolnog zlostavljanja djeteta", kaže Želimir Franjić, upravitelj Odgojnog zavoda.
U dobi su između 14 i 21 godine. Ovdje provedu najmanje šest mjeseci, a najviše tri godine. Ovo nije maloljetnički zatvor, a oni nisu zatvorenici jer im je izrečena odgojna mjera, ali su zatvoreni unutar ove ograde uz prismotru pravosudne policije.
"Oni su neprestano pod nadzorom jer je to jedna vrlo teška populacija, izrazito sklona bijegu, slabih mehanizama samokontrole, sklonih impulzivnom reagiranju", navodi upravitelj i dodaje da bježe rijetko, ali događa se.
Tu spavaju, druže se, vježbaju, no dani iza rešetaka jako su dugi. Obrazovanje je obvezan dio odgojne mjere. U Odgojnom zavodu ove godine 14 mladića pohađa osnovnu školu. Od toga su trojica punoljetna.
"To su dečki koji su u principu davno ispali iz redovnog obrazovnog sustava i nisu voljeli ići u školu i učiti. Međutim, ovdje su na neki način i prisiljeni, odnosno to je nešto što se dobro vidi i na sudu i za njihovu obustavu odgojne mjere, ali naša iskustva su, evo puno godina ovdje radimo, da kad jednom uđu u razred, da im nije ovdje ružno, da uvijek nauče nešto dobro, nešto lijepo, nešto pametno i da i oni to nauče cijeniti i nemamo problem s redovnošću pohađanja", navodi pedagoginja Sanja Iveljić Murat.
Nudi im se strukovno obrazovanje za kuhara, konobara, alatničara i za kosca trave.
"To je obrazovanje organizirano kroz šest obrazovnih razdoblja i traje 18 tjedana, znači nešto kraće, kao jedno polugodište traje jedan razred vani", pojašnjava pedagoginja.
Knjižnicu vodi njihov profesor povijesti, Božidar Mikulčić. "Dođu dečki koji nikad ne bi posegnuli za knjigom da se nisu zatekli ovdje i mnogi koji nikada nisu uopće imali priliku ni želju ni potrebu uzeti knjigu u ruku. Kada im nešto preporučim, kada pogodim ono što bi ih interesiralo, postanu čitatelji i odavde odu s više pročitanih knjiga."
Mladić koji se školovao za konobara uz nadzor mentora radi u kafiću Zavoda. Kada školovanje završe, onda im se pruža prilika da rade do završetka kazne, odnosno izrečene mjere.
"Imaju mogućnost zaraditi nešto, što im se stavlja na polog i onda mogu nešto kupiti u kantini u slučaju da im nitko od rodbine ne šalje novac", pojašnjava upravitelj.
Nažalost, intervjui s osobama koje se nalaze u našim penalnim ustanovama nisu dopušteni, no sasvim je izvjesno da će mladiću znanje i iskustvo stečeno u Zavodu po izlasku pomoći da ne krene starim putem.
Andonov je u zatvoru diplomirao i pravo, studij koji je započeo 1978. Visoko obrazovanje zatvorenici plaćaju iz vlastitog džepa. Ali u njegovu slučaju postojala je još jedna prepreka - fizički odlazak na fakultet.
"S obzirom na moju dužinu kazne, zatvorski sustav je donio odluku da me neće i da me ne mogu izvoditi na polaganje ispita u Split iz Šibenika. I ja sam mislio da je tu mom studiranju kraj, a da nije ni počelo", prisjeća se.
No uspio je dobiti dopuštenje da profesori dolaze u zatvor k njemu na ispite. Pravo je završio s odličnim, a njegov diplomski rad objavljen je kao stručni – rame uz rame s profesorima prava.
Odvjetnička komora nije mu dala suglasnost da polaže pravosudni ispit, to će tek moći po isteku rehabilitacije - za 21 godinu. Ipak, šansu mu je dao Hrvatski helsinški odbor, gdje je godinu dana radio kao pravnik administrator.
"Nakon toga pomoglo mi je to moje obrazovanje jer da ga nemam, ne bih mogao, ja bih mogao osnovati udrugu, međutim ne bih mogao dijeliti primarnu pravnu pomoć. Ni zatvorenicima ni njihovim obiteljima", pojašnjava Andonov.
Odgojni zavod privremeni je dom ovim maloljetnicima i mlađim punoljetnicima. A sve što tu rade osmišljeno je u svrhu da ih se vrati na pravi put. Radionice koje vodi profesorica Nataša posebno vole.
"Bila je godina mačaka, tu smo stavili tri ljubimca. Ovo je Žile, ono je Maša, a ovo je Čiko. Znači, to su tri mačka koji su ljubimci u našoj školi. Znači, tu žive. Škola se o njima brine", pokazuje radove nastavnica likovne kulture Nataša Ač.
Cijeli Zavod ukrašen je mozaicima na kojima su radili mnogi koji su prošli kroz ovu ustanovu.
"Ovo je grupni rad i jako je potrebno disciplinirati ih. Znači, moraju se naučiti toleranciji, pomaganju. Ima situacija kad je neko uvjeren da jako dobro radi i na kraju to nije dobro, onda se mora pomiriti s tim da to treba srušiti i da treba početi ispočetka", kaže Ač.
Te profesorice gotovo tri desetljeća vraćaju mlade na pravi put i iz godine u godinu vide koliko im obrazovanje mijenja vidike.
"Ja sam davno, davno, kad sam počinjala raditi, čula jednu rečenicu od književnika Viktora Hugoa. Znači, tko otvara jednu školu, zatvara jedan zatvor", kaže pedagoginja Iveljić Murat.
No problem je kada se vrate u sredine iz kojih su došli.
"Uzroci njihova ponašanja su u obitelji. Oni su izdvojeni iz te sredine da bi se s njima ovdje radilo, problem je što se oni nakon odgojnog zavoda vraćaju ponovno u tu sredinu, koja u biti ima uvjete koje su zapravo doveli do njihova takvog ponašanja", ističe ravnatelj.
Kad se od deset zatvorenika njih šest ili sedam vrati kriminalu, nešto s postpenalnim sustavom ne štima.
"Zapravo je to 'snađi se, druže'. I upravo zbog toga što ta postpenalna skrb nije na jednoj razini i na jednom nivou na kojem bi, smatram, trebala biti, recidiv cvate. Gledajte, čovjeku je najdragocjenije da mu se nađe posao kad izađe van. Onog trenutka kad on osjeti da on može privređivati samostalno, da on može živjeti od svog rada, da može zadovoljiti pomoć potreba svoje obitelji na taj način, a onda on više ne razmišlja o kriminalu. Ali kad on iziđe, pa je gladan jedan mjesec, drugi mjesec, treći mjesec... Jednostavno nema kud."
Sustav nudi mogućnosti zatvorenicima da krenu drugim smjerom, obrazuju se, zarađuju na pošten način. U radnoj knjižici ne piše im gdje su obrazovanje stekli, niti su to dužni reći kad izađu na slobodu. Neki će iz zatvora izaći isti, neki će izaći potpuno promijenjeni.