Mislile su da je sve u redu, a onda im se život u trenu promijenio: "Meni fali mjesec dana života! Nema ga nigdje!"

Koliko je koraka od njezine sobe do dvorane za fizioterapiju na drugom kraju zgrade, ne zna i ne broji. Jer svaki je korak za Kristinu pobjeda.

Posljednjih sedam mjeseci hodnici Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice njezin su dom. Mjesto na kojem, uz pomoć male vojske liječnika, fizioterapeuta, logopeda i drugih stručnjaka pokušava vratiti staru sebe. Nju je, početkom prošlog ljeta, a netom prije 31. rođendana, pogodio moždani udar.

"Da mi je netko rekao da ću s 30 godina doživjeti moždani i da ću rođendan provesti na Rebru, rekla bih: 'Nema šanse'", rekla je reporterki Provjerenog Maji Medaković.

Nešto što se događa drugima

I 67-godišnja Đurđica mislila je da se moždani udar događa drugima. Bila je revizorica u mirovini, ali još uvijek na čelu tvrtke koju je sama izgradila. Bila je uvijek u pokretu i u punoj brzini, a onda joj je stigla opomena.

"Ukopao me totalno! Čista, čista ručna je bila. I što je najbolje, ne samo ručna, nego mislim da je to bio crveni karton", istaknula je.

"To je strašan osjećaj. Ja sam se nagnula nad kadom jer sam prala kosu. I taj čas, kako sam se nagnula da isperem šampon s kose, mene kao da je netko velikim maljem zviznuo u glavu. To je bila neizdrživa bol. Ja sam odjurila u dnevnu sobu i rekla sam mami da brzo zove Hitnu pomoć", prisjetila se.

Odmah joj je, kaže, bilo jasno da nešto ozbiljno nije u redu. Takvu iznenadnu bol nikada nije doživjela, a onda je uslijedio šok. Glas s druge strane linije 112 uporno ju je uvjeravao da je sve u redu.

"Ona je uporno tvrdila da je to početak viroze, da imam glavobolju ida popijem neku tabletu za glavobolju. Treba zamračiti sobu, odspavati, pa nek se javim poslije", rekla je Đurđica.

To poslije dogodilo se tek 26. rujna, nakon 32 dana.

"Ja ležim u nekakvim kolima saniteta i nekud me voze. I neka žena, valjda medicinska sestra, rekla je da me voze u Stubičke Toplice", ispričala je.

Sada o tome govori sa smiješkom, ali tada je bila potpuno nesvjesna koliko je vremena zapravo prošlo i što joj se točno dogodilo.

"Meni fali mjesec dana života! Nema ga nigdje", napomenula je.

Blaga bol nije ju brinula

Blaga bol u vratu koja je trajala par tjedana Kristinu nije posebno zabrinjavala, kao ni glasan krc koji je čula nakon što je napravila nagli pokret glavom.

"I u istom trenu mi je krenulo biti dosta loše. Nisam mogla hodati u naprijed, nego samo u iza. I vrtilo mi se na desnu stranu. Povratila sam jednom", navela e.

Otišla je kući, pojela i odspavala. Tek nekoliko sati poslije, taksijem se dovezla na Rebro. Pokazat će se kasnije, u posljednjem trenutku.

Njihove priče i njihovi životi dio su neumoljive statistike o moždanom udaru. U Hrvatskoj je to 2024. godine bio treći uzrok smrti. Bolest koja je odnijela ukupno 3565 života. Od koje na godinu umre tri puta više žena nego od raka dojke.