Za njega je njegova kućica bila raj na zemlji, ostvarenje sna. Kućica od 60 kvadrata u šumi, okućnica, blizina Drave. Za to je radio cijeli život i tu su on i supruga namjeravali uživati u mirovini.
A onda je 4. kolovoza prošle godine katastrofalna poplava pogodila susjednu Sloveniju i općinu Cestica i sa sobom odnijela sve. Kućicu je potopila do metar i pol visine, a Marijan Gregurina postao je beskućnik.
Od njega je taj događaj napravio čovjeka koji ne vidi izlaz. "Sad kao da idem na strijeljanje. Izgubio sam sve. Izgubio sam dom, ja sam sad beskućnik", priča Marijan reporterki provjerenog Maji Medaković dok je vodi prema onome što je ostalo od kuće u mjestu Brezje Dravsko.
Uložio u fasadu, sad je to problem
Za njega i suprugu tih je 60 kvadrata stambene površine bilo i više nego što su trebali, ostvarenje sna. Cijeli je život radio kao vozač kamiona, proputovao cijelu Europu, a mirovinu je želio uživati baš tu, okružen prirodom.
Početkom dvijetisućitih kupio je kuću građenu šezdesetak godina ranije i u nju je ulagao većinu svoje zarade. Uložio je tako i u fasadu, što se sad pokazalo velikim problemom. "Užasan je to problem jer sad vlaga ne ide van. Unutra će biti za sve vijeke vjekova jer je to termofasada", kaže Marijan.
Uspomene u okviru i ostaci života razbacani su po podu, prepuni mulja i mišjeg izmeta. U ormarima su sada neki novi stanari, miševi, potencijalni izvor bolesti i zaraze.
Početkom kolovoza prošle godine Marijanova je okućnica umjesto maslačcima bila prekrivena vodom. I to s metar i pol vode koja samo što nije kroz prozore ulazila u kuću.
Katastrofalne poplave koje su tada poharale Sloveniju nisu zaobišle ni područje općine Cestica. Marijanova kuća koja je tik uz granicu sa Slovenijom bila je jedna od najpogođenijih. Izlijevanje rijeke iz korita i snažan prodor podzemnih voda učinili su svoje.
Nije znao?
Otkako ju je kupio, tvrdi, to se dogodilo samo još jednom. "Nitko mi nikad nije rekao do 2012. dok nije bila poplava, a tad sam već tu bio u miru božjem već 10 godina. Tko bi pomišljao na to jer sam tu dolazio iz Varaždina u ribolov i nikad nisam vidio neku tragediju", kaže Marijan i potvrđuje da nikad ne bi kupio kuću da je znao da se na tom području događaju poplave.
To je sigurno znao bivši vlasnik koji je Marijanu prodao kuću i zemljište. "Svi mještani koji žive u Lovrečan Otoku bili su upoznati i bili su isplaćeni. Vlasnici su bili isplaćeni i država im je osigurala nekretnine u Dubravi Križevanskoj negdje 1967., 1968. godine. Vlasnik te parcele također je dobio nekretninu od države, dobili su novac za izgradnju kuće", kaže Mirko Korotaj, načelnik Općine Cestica.
150 eura odštete
A Marijan je za uništenu kuću od države dobio 150 eura. Da, za svu štetu, za kuću u kojoj se praktički više ne može živjeti. Da nije riječ o pogrešci, potvrdio je i sam načelnik, ali takva je procedura. Nakon proglašenja prirodne nepogode oštećenima je upućen poziv da prijave nastalu štetu.
Korotaj kaže da je Gregurina sam prijavio da mu je šteta oko 3000 eura. Potpisa na prijavi nema, a Marijan kaže, usmeno mu je rečeno da je šteta barem 30.000 eura. No ni u tom slučaju ne bi prošao puno bolje.
Provjereno se obratilo nadležnom Ministarstvu financija i dobili su sljedeći odgovor.
"Temeljem Zakona o ublažavanju i uklanjanju posljedica prirodnih nepogoda („Narodne novine“, br. 16/2019, dalje u tekstu: Zakon), prilikom raspodjele sredstava pomoći za djelomičnu sanaciju šteta od prirodnih nepogoda iznos novčanih sredstava ne može biti veći od 5 % iznosa konačne potvrđene štete na imovini pojedinog oštećenika (članak 35. stavak 2. Zakona), zbog čega je g. Gregurina ostvario pravo na pomoć u iznosu od 150,00 eura (5 % od procijenjene štete)."
Takav je zakon
Da je malo, slaže se i načelnik Korotaj, ali kaže, takav je zakon. "Za cijelo područje Općine dobili smo naknadu za štete 3825 eura", kaže Korotaj, no to nije nikakva utjeha za Marijana, koji iz cijele situacije ne vidi izlaz. Mirovina mu iznosi 340 eura, a samo kredit plaća 100 eura. Ta mu je kuća jedina nekretnina. Ima kćer s kojom, kaže, nije u najboljim odnosima, a suprugu je izgubio prije tri godine. Umrla je od posljedica koronavirusa i, tješi se on, bar nije doživjela da postane beskućnik kao on danas.
Smještaj mu je ponudio prijatelj, na čemu mu je, kaže, beskrajno zahvalan. Spava na njegovu dvosjedu koji se ne da ni razvući, ali kaže da je i to bolje nego u autu.
Sve što ima stane u pet vrećica. Moglo je i drukčije, ali Marijanu to nije opcija. Mjesec dana nakon što je napustio svoj dom boravio je u lokalnom domu za starije i nemoćne. Ali tamo, kaže, nije pripadao. Načelnik Korotaj nudio mu je da Općina nadoplaćuje razliku za dom, ali on nije htio onamo.
"Ne, ja sam još uvijek vitalan. Ali ono što sam vidio... Ne, nema šanse", rezolutan je Marijan. U situaciji koja ga je snašla, neki će reći bahato i nezahvalno. Ali njemu bi to, tvrdi, bilo ravno smrtnoj presudi. I glas mu drhti dok priča. "Ne, nisam nikad zamišljao ovakvu starost. Nikad. Nikad", kaže Gregurina.
Puno je pitanja - je li trebao znati za povijest poplava? Je li ga netko prevario ili je bio naivan vjerujući da je siguran. Zašto država ako je već selila ljude s tog područja nije trajno zabranila, pa čak i srušila dotadašnje građevine? Mnogo je pitanja... Ono što je sigurno jest da je ovaj čovjek izgubio sve što je imao u prirodnoj nepogodi. 150 eura naknade štete i jednokratna pomoć od općine u iznosu od 700 eura sve je što je Marijan dobio. I brigu da pod stare dane – ne zna ni gdje ni kako.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr