Vedrana Cvitanić četvrta je generacija prosvjetnih radnika u obitelji. Ovo joj je trebala biti četrdeseta godina rada, ali otišla je u prijevremenu mirovinu. Ono što joj se dogodilo, govori, sumrak je obrazovanja.
"Na ulazu u sveučilište Stellenbosch u Južnoj Africi piše da za uništenje bilo kojeg naroda ne trebaju atomske bombe i dalekometne rakete. Potrebno je samo smanjenje kvalitete obrazovanja i dozvola prepisivanja i varanja na ispitima. Pacijenti umiru od takvih liječnika. Zgrade se ruše od takvih inženjera. Novac se gubi od takvih ekonomista. Pravda nestaje pored takvih odvjetnika i sudaca. Kraj obrazovanja je kraj jednog naroda", govori Vedrana Cvitanić, nastavnica koja je otišla u prijevremenu mirovinu.
Poništena je zaključna ocjena ne samo iz jednog, već iz dva predmeta. I to nakon brojnih prilika za ispravljanje, nakon ispita pred povjerenstvom. Ne jednom već dva puta se poništavala negativna ocjena istog predmeta, a onda stigao nalog da se upiše dvojka.
Nije bitno koja je škola ni roditelji, a ponajmanje dijete u konkretnom slučaju, već sustav koji je postao sve samo ne obrazovni.
Slučaj je to iz jedne škole. Dijete je po drugi put trebalo pasti isti razred. Takav završetak pratile su ocjene tijekom godine. Pružene su prilike za ispravljanje, pisala su se konkretna pitanja koja će se pitati, sve kako bi se djetetu olakšalo i izašlo u susret, omogućio individualizirani pristup iako se dijete školuje po redovnom programu.
Cijelu priču pogledajte u prilogu reporterke Provjerenog Eme Branice.
This browser does not support the video element.