Priča Provjerenog

Brutalno, zvjerski, nevjerojatno: Azil u Međimurju puca po šavovima, a svaki dan dobiva nove izgladnjele i zlostavljane pse

Snimke prije nekoliko godina su sablaznile javnost. Čak i djeca se iživljavaju nad životinjama. Ulice romskih naselja u Međimurju prepune pasa natjerale su institucije na rad. Ulaganje milijuna da riješe problem nezbrinutih životinja. A danas? Provjerila je reporterka Provjerenog Maja Medaković!

Sklonište u Čakovcu puca po šavovima, a koliko je pasa i dalje na cesti - broj se ne zna. Svaki dan spašavaju izgladnjele i izmučene. Volonteri na rubu snaga tvrde - projekt je bio sjajan, ali je nažalost propao!

U priču oko brige o napuštenim psima Aleksandra Hampamer je ušla prije punih petnaest godina. Da će se čakovečki azil prostirati na više od 15 tisuća kvadrata i u najtežim danima biti dom za više od osamsto pasa nije mogla ni zamisliti. Baš kao ni to da će se umoriti od posla koji joj je donosio beskrajnu sreću, koji je za nju životna misija.

2016. strašne snimke nasilja nad životinjama uznemirile su i duboko potresle cijelu zemlju. Brutalno, zvjerski, nevjerojatno. Tim više jer u pitanju su djeca.

Zbog toga što je sa snimkom i problemom izašao u javnost, Stjepanu Balogu su prijetili, pokušali mu automobilom pregaziti trudnu suprugu, ali on nije požalio. Želio je da se nešto promijeni.

Da stravične snimke nisu iznimka nego pravilo kada je u pitanju odnos prema psima u romskim naseljima, svjedočila je i ekipa Provjerenog. Situacija je bila neizdrživa, dovedena do ruba.

Pročitajte i ovo Ugodno s korisnim Tradicionalni ručak u azilu za napuštene pse: "Došla sam iz Zagreba, vozila sam se tri sata"

2018. godine Ministarstvo poljoprivrede pokrenulo Projekt sterilizacije pasa u 12 romskih naselja u Međimurskoj županiji i za to osiguralo više od 3 milijuna kuna. Svaka je jedinica lokalne samouprave dobila sredstva za hvatanje, sterilizaciju, preglede i liječenje pasa. U svibnju 2018. krenulo se na teren, u do tada neviđenu akciju.

Sklonište je pucalo po šavovima. Iako je sredstvima iz projekta povećan njegov kapacitet, brinuti o više od 800 pasa bio je itekakav izazov. No vrijedilo je.

Ono što se činilo nemogućim te je 2018. suradnjom na svim razinama postalo stvarnost. Problem pasa u romskim naseljima bio je riješen. Barem se tako činilo.

Na dan Bruno Bujanić i ostali zaposlenici po boksovima podijele više od 150 kilograma hrane za trenutačno nešto više od 500 pasa. Tu je već tri godine, a početkom travnja postat će voditelj skloništa i na toj funkciji zamijeniti već umornu Aleksandru. Osjećaji su kaže podijeljeni.

Žalosna je činjenica i ono što vrijeđa zdrav razum da smo pet godina od pokretanja projekta danas zapravo opet na početku. Još 2021. opet su morali u akciju. U naselje Kuršanec.

Projektom je bilo predviđeno da će nakon sterilizacije i kompletne obrade pasa, nadzor nad njima, tj. njihovim vlasnicima provoditi jedinice lokane samouprave, dakle gradovi i općine, točnije njihovi komunalni redari.

Kontrola onoga na što su potrošena ne mala sredstva iz državnog proračuna očito je također izostala. Jer kako drugačije objasniti 300 novih pasa samo u jednom naselju.

Načelnik općine Pribislavec Matija Ladić na ovo pitanje ima jednostavan odgovor. "Nakon 5 godina mi još uvijek provodimo program prema istim mjerama koje su bile određene 2018., ali još uvijek imamo isti problem."

Pročitajte i ovo Uskoro azil s 5 zvjezdica Gradonačelnik Dubrovnika se hvali: "Prije ćemo ispuniti uvjete za pse nego za djecu u vrtićima"

Njegova općina ima samo jednog komunalnog redara, a posao je golem. U gradu Čakovcu koji ima četiri komunalna redara u romskom naselju Kuršanec u nadzoru su sada tvrde barem jednom na mjesec.

Rade nezahvalan posao, izloženi verbalnim i nerijetko fizičkim prijetnjama. Potporu veterinarske inspekcije kao i potporu policije imaju kad god je traže, kaže Aleksandra. Ali je moraju tražiti, a to ne čine. Bar ne dovoljno često.

Od 2468 pasa koliko ih je u posljednjih pet godina spašeno iz romskih naselja, mnogi su udomljeni. Mnogi su ipak izgubljeni zauvijek. Zlostavljani, teško ozlijeđeni, izgladnjeli, s grozdovima krpelja koji vise s njih. Ni ne čudi stoga što je u posljednja dva tjedna pet zaposlenika azila dalo otkaz. Svaku večer Monika Hudin pomisli odustati, ali svako jutro nađe snagu za dalje. Jer vjeruje da je moguće. Da baš sada ne smije stati.

Problem koji je puno veći od ovog sa psima, ali koji se baš ovdje toliko jasno ocrtava je da su lokalne vlasti ostavljene da same rade prljavi posao za koji nisu sposobne jer za nadzor oni jednostavno nemaju ljudi. Više od tri milijuna kuna našeg novca, ne sumnjamo u dobroj namjeri, na kraju je ipak očito otišlo u vjetar. A ovi ljudi i dalje rade Sizifov posao. Ni njima ni nama nisu dovoljna rješenja i zakoni na papiru. Bez provedbe na terenu, uvijek i bez iznimke za sve na promjenu na bolje – ne možemo računati.

Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr