Nakon toga rečeno im je da je došlo do sepse, upale pluća, srčane mane... Majke su iz bolnice otpuštene bez otpusnog pisma, bez ikakve povijesti bolesti i što je najgore - bez djeteta. Djeca su navodno umrla i pokopana. O mjestu pokopa - informacija nema.
Majke navode da ne prođe niti jedan dan da ne pomisle na svoju djecu. "Ne prođe dan da ne pomislim na nju. Taj događaj mi se čini kao da je jučer bio. Kao da nije toliko godina prošlo. Svaki dan razmišljam o tome", navodi Janja u prilogu reporterke Barbare Majstorović Ivezić.
"Ništa mi nisu dali ni za mene, ni za bebu, ni dan danas nisam dobila niti jedno otpusno pismo", rekla je Marica. "Ja sam obišla sva groblja po Vukovaru i dobila sam jedinstven odgovor da mi dijete nije niti na jednom grobu sahranjeno", rekla je Sanja.
Ostale bez djece prije više desetljeća
Te žene su prije više desetljeća ostale bez svoje djece za kojom i danas tragaju. Prvi puta, nakon Srbije i BiH, i majke iz Hrvatske govore o tome kako sumnjaju da su im novorođena djeca oteta iz rodilišta.
"Oni su nas psihički tako dotukli da je recimo, kad ti kaže - 'rodila si dijete koje ima žablju glavu, bolje ti je da šutiš i da bježiš kući i ne daj Bože da čuje selo. Što ćeš onda?' Pokunjiš se i odeš kući i ne pitaš što je bilo. Mi smo vjerovali u priču koja je nama prodavana", kazala je Ana Pejić.
Tvrde kako je princip gotovo u svim slučajevima bio identičan.
Rodile zdravu djecu
Janja iz Tovarnika svoju je kćer na svijet donijela u siječnju 1990. godine u vukovarskoj bolnici. Bila je, kaže, zdrava djevojčica. Zdravog dječaka rodila je i Marica 1986. u slavonskobrodskoj bolnici.
"Nisam primijetila ništa da je dijete bolesno. Normalno je sisala, jela i bila kod mene, boravila neko vrijeme i onda su odnosili bebe. U to su doba u boksu bile", rekla je Janja.
"Crna kosica, tamno smeđe okice, sjećam ga se kao da ga sad gledam. Doktor koji me porodio čak je rekao - 'super', kako je to sve u redu", prisjetila se Marica. "Ujutro su me premjestili u sobu i donijeli su mi bebu dva puta na podoj. I sasvim normalno je izgledala, ništa, sve u redu", dodala je.
Mora hitno na operaciju u Novi Sad
Janja kaže kako su joj rekli da njezina beba ima suženo crijevo što vodi od želuca dalje i da mora pod hitno na operaciju u Novi Sad. Kad je pitala da ide zajedno s bebom, rečeno joj je da ne može te da ide kući sama, bez djeteta koje mora hitno u drugu bolnicu.
Svjetlani su rekli da nešto nije u redu s pupkom, pupkovinom, da beba ima neke malformacije i treba biti prevezena u Novi Sad. A onda je uslijedilo ono najgore što jedna majka može čuti.
"Doktor mi je došao negdje oko 21 sat onako drsko bezobrazno s vrata, samo je otvorio vrata sobe i proderao se - 'vaša beba je umrla' i to je to. Okrenuo se, otišao van, nikom ništa", navodi Marica.
Rekli im da bolnica vrši sahranu
Drugim ženama rečeno je da je došlo do sepse, upale pluća... Janja navodi da se njezin suprug vratio kući bez ijednog dokumenta. U bolnici su mu rekli da bolnica vrši sahranu tako male djece.
"Ja sam imala 22 godine, mlada, neiskusna, što sam ja - što je to. Ja sam mislila - bolnica snosi troškove. A mi imamo naše grobno mjesto u Dalju, mi smo mogli naše dijete sahraniti", rekla je Sanja.
"'Što se tiče tijela umrle bebe - obavještavamo vas da se možete obratiti Kliničkom centru Vojvodine' i tamo da pitam. A Klinički centar je napravio patološki nalaz. Pa kako onda ne znaju gdje je to tijelo? Da li je stiglo na groblje, nitko mi ništa nije odgovorio", kazala je Svjetlana.
Afera o ukradenim bebama iz rodilišta
Već godinama javnost potresa afera o ukradenim bebama iz rodilišta u bivšoj Jugoslaviji, a za biološkim roditeljima tragaju mnoga posvojena djeca. Nedavno je jedan slučaj konačno dobio epilog nakon 40 godina.
Mlađan Radivojević iz Aleksinca pronašao je svoju biološku majku, a DNK analiza potvrdila je da ukraden kao beba i nezakonito posvojen.
Ana Pejić iz Udruženja roditelja nestalih beba ne očekuje da će ovih situacija biti još puno jer je pronaći davno izgubljeno dijete jednako pronalasku igle u plastu sijena.
"Što je nama dostupno? Poneki dokumenat od matičara i poneki dokumenat od bolnice. Svedoci šute kao zaliveni, obećana baza DNK podataka nestale djece nikad nije napravljena od njihovih roditelja", rekla je.
U četrdesetak godina ukradeno pola milijuna djece
U bivšoj je Jugoslaviji, a kasnije i u samostalnim državama, u razdoblju od 1960. do 2003. iz rodilišta je, tvrdi Ana Pejić, ukradeno pola milijuna djece. Oteta djeca su prodavana u inozemstvo i po republikama bivše države. Cijena se kretala od 10.000 njemačkih maraka pa naviše.
"Vođa svega toga su bile službe državne sigurnosti, UDBA, OZNA i tako dalje... kako su se zvale. Prvi dio, znači oni su bili nosioci projekta, oni su bili mozak operacija. Doktori, liječnici, matičari, policajci - oni su bili izvršitelji", navodi Pejić i dodaje da su oni koji su imali ambicije napredovanja porali obavljati zadatke koji su im dani bez pitanja.
Okupila žene sa sličnom pričom
Pejić je žene kojima su na sličan način nestale bebe okupila jer je i ona imala sličnu priču. Dan i pol nakon rođenja djevojčice liječnici su je obavijestili kako je umrla zbog problema s plućima. Kada je krenula u potragu za dokumentacijom, dobila je papire. No na njima je pisalo da je umro dječak. S nelogičnostima ili nepostojanjem dokumentacije, susrele su se i naše sugovornice.
"Prijava o rođenju, znači broj pod kojim je on upisan, prepravljen je s 2090 na 2082. Prepravljeno je. Gore su brojevi neki koji su oni šarali, pisali, ne znam ni ja što, sve je šarano i na mjestima prepravljano. Ima i dopuna o rođenju", kazala je Marica.
Prozvane su luđakinjama
Sve do prije desetak godina priče ovih žena uzimale su se pomalo neozbiljno i s nevjericom, a one su, kaže Pejić, prozvane luđakinjama.
"To je jedan epitet kojeg smo mi dobile u startu. Mi smo tada bile mlade žene, živjele smo u jednoj zatucanoj patrijarhalnoj obitelji, primitivnoj obitelji i sredini. I mi smo osuđene od strane sredine jer velika je sramota bila roditi dijete koje je umrlo, znači nisi zdrava, što bi rekli kod mene - falična si. Žena s pogreškom. To je ta sramota i strah, to je nešto što mi nosimo desetljećima i zbog čega smo šutjeli", rekla je Marica.
Majke samo žele znati istinu, dobiti odgovor na pitanje - što se dogodilo s njihovom djecom. "Mi se nećemo pomiriti ni s jednom činjenicom osim s odgovorom gde su nam završila djeca", istaknula je Pejić.
Do sada je u Srbiji podneseno oko 1500 prijava roditelja protiv nepoznatih osoba zbog nestanka njihove djece u rodilištima. I sugovornice Provjerenog podnijele su ih u Hrvatskoj. No od tih prijava kažu, malo očekuju.
Jedina prava pomoć bila bi im formiranje DNK baze za otetu djecu, gdje bi za svaki slučaj sumnje analiza bila besplatna. Zalažu se i za otvaranje arhiva tajnih službi i to u svim zemljama bivše Jugoslavije. Svjesne da su šanse male, ali dok god postoje, postoji i ono što nikada nisu izgubile – nadu.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr