Kako i koliko dugo bi proces razdruživanja trebao teći?
Prema članku 50 Lisabonskog sporazuma, razdruživanje bi trebalo trajati do dvije godine. To je zacrtani proces. Međutim, neke izjave iz Bruxellesa kažu da će razdruživanje trajati malo duže, da će možda čak i sedam godina biti potrebno da se ispregovara sve ono što je potrebno, da bi se definitivno izašlo iz EU.
Očekujete li da i neke druge države krenu stopama Ujedinjenog Kraljevstva?
Da, rekao bih da je 23. 6. bio značajan događaj na tri razine. Na jednoj je Velika Britanija, kako to kažu neki Britanci, ponovno dobila svoju nezavisnost. Druga razina je da ćemo imati jedan veliki zamah u političkim strankama, možda i još u nekim zemljama koje će također tražiti mogućnost svog izlaska i treći razlog zašto je ovo povijesni dan – zbog činjenice da bi EU trebala pronaći mehanizme da počne funkcionirati. Da postavi određena načela svoga djelovanja na nov način i da možda čak i napusti donekle ideju 'ever stronger union', (sve jača unija). Na svim područjima EU je izvanredno dobar projekt koji je možda otišao predaleko i trebat će ga sada postaviti u neke nove okvire, smanjiti birokratsku razinu odlučivanja i naravno isto tako omogućiti da članice koje budu u EU budu zadovoljne s tom činjenicom.
Može li Ujedinjeno Kraljevstvo imati status Norveške ili Švicarske?
U načelu da, moglo bi se dogoditi da Britanija također prihvati trgovinski ugovor, dakle, sve one mogućnosti i koristi koje uživa Norveška s tim da bi trebalo isto tako davati kontribuciju u blagajnu Europske unije, ali isto tako da neće moći odlučivati. To je nešto što je Norveška poručivala Britancima – ako izađete iz EU, moći ćete imati ekonomske privilegije, ali nećete moći odlučivati o čitavom nizu pitanja vezanih uz te privilegije i tu je onaj manjak mogućnosti da se djeluje jednako kao i druge države i da se onda zadovoljava sve ono što bi i Britanija htjela imati.
Stručnjak ste u području međunarodnih odnosa, je li na pomolu novi svjetski poredak? Mislim na odnose SAD - EU - Rusija?
Promatrači međunarodnih odnosa dugo vremena su se sporili oko toga je li EU postala globalni akter. Ona nažalost nije uspjela postati globalni akter. S izlaskom Velike Britanije, te će tendencije svakako biti smanjene.
Ne treba zaboraviti da će još uvijek EU biti značajna ekonomska snaga, da će to biti jedan akter koji će moći djelovati ekonomskim sredstvima vrlo značajno, sad je pitanje organizacije, koliko će se EU uspjeti integrirati, postaviti primarne ciljeve kao glavne, a neke druge potisnuti i na taj način dovesti do toga da možda čak bez Britanije EU pojavila kao također važan akter. Možda ne toliko snažna, velik kao sa Britanijom, ali u svakom slučaju ne treba zanemariti ulogu koju će EU igrati u svijetu.