Evo kako se trošio vaš novac!

Slučaj Fimi Medija: Grafolog potvrdio da je Milinović potpisao preuzimanje 200.000 kuna

Slika nije dostupna
Novac poreznih obveznika trošio se na, najjednostavnije rečeno, lagodan život.

Namještanje natječaja, izdavanje fiktivnih računa i prikupljanje donacija za protuusluge - samo su neki od načina na koje su sudionici afere Fimi media, prema optužbama koje im se stavljaju na teret, prikupili gotovo 50 milijuna kuna.

Neki od svjedoka u slučaju, sumnja se, istražiteljima nisu govorili istinu. Donosimo najsočnije detalje iz slučaja Fimi media - najvećeg u Hrvatskoj.

Kao ljubitelj fine odjeće i obuće bivši je premijer na vrhuncu svoje političke karijere četiri puta na godinu naručivao odijela Brioni iz Milana. Cijena jednog kompleta, s košuljom i kravatom - tri tisuće eura.

>> Optužnica protiv Sanadera i HDZ-a je tolika da ju je kombi dovezao na sud!

U takvim je odijelima putovao i u Ameriku. Za samo jedno putovanje od Mladena Barišića dobio je 50 tisuća kuna. Prema našem izvoru, Ivo Sanader i za ulazak Hrvatske u Europsku Uniju potrošio je popriličnu svotu.

Tadašnji rizničar HDZ-a za potrebe lobiranja dao mu je dvije milijuna eura, najprije u kunama. No kako se lobistima ne isplaćuje novac u kunama, Sanader je navodno tražio da ga promijeni. Gdje je mjenjačnica u kojoj se tolika količina novca može promijeniti odjednom ostaje nepoznato. Novac za crne fondove uglavnom se izvlačio iz javnih tvrtki i ministarstava. Kako doznajemo, sve je funkcioniralo prema dobro razrađenom sustavu.

Prvi model namještanje je natječaja na koji su pozivane samo tvrtke s određenog popisa, a ponude Fimi medije redovito su bile najpovoljnije. Drugi model izbjegavanje je zakona o javnoj nabavi ugovorima do 200 tisuća kuna, a treći model izdavanje je fiktivnih računa za nikad obavljene poslove. Ostatak novca, čiji je najveći priljev bio u vrijeme izbornih kampanja, dolazio je iz donacija. Donatori su, doznajemo, posvjedočili da su izdašne novčane nagrade HDZ-u bile motivirane uspješnim poslovanjem njihovih trgovačkih društava s javnim tvrtkama. Sav taj prikupljeni novac nikad nije evidentiran, a korišten ja za razne namjene poput dodatnog nagrađivanja stranačkih pristaša.

Dosta razloga za brigu, čini se, ima i ministar zdravstva Darko Milinović. On je već javno priznao da je u stranci primio 70 tisuća kuna za obnovu crkve u Gospiću. No svjedoci su tvrdili da je Milinović uzeo ukupno 200 tisuća kuna. Za to postoji i potpisana isplatnica. Kako je Milinović i javno, a kako doznajemo i pred istražiteljima porekao primitak tako velikog iznosa, potpis na isplatnici vještačio je grafolog. I dokazao da potpis na iznosu od 200 tisuća kuna zaista pripada Milinoviću. Kako doznajemo, Milinovića se smatra nevjerodostojnim svjedokom.

Isto vrijedi i za Marka Perkovića Tompsona koji, prema našem izvoru, nije priznao primitak pola milijuna eura za nepjevanje u kampanji. Iako istražitelji imaju razloga vjerovati da je novac zaista primio. Čini se da su mnogi kršili zakon, a sve se, prema našem izvoru, nalazi u optužnici ispisanoj na gotovo 570 stranica. Uz sudski spis od 60 tisuća stranica Fimi media najopsežniji je postupak u povijesti hrvatskog pravosuđa.