Poziv je prošli tjedan ispričao priču o Fabijanu, Julijani, Dijani i Denisu - mladim ljudima s teškim dijagnozama koji će cijeli život ovisiti o roditeljima.
Država im priznaje inkluzivni dodatak, ali do tog novca njihovi roditelji ne mogu tek tako. Nema bankomata ni internetskog bankarstva. Novac isključivo mogu podignuti u jednoj poslovnici, u točno određenom roku.
Zašto roditelji u 21. stoljeću po novac moraju na šalter banke objasnio je Alen Minić iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad:
"Banke imaju politiku da se osobe koje su pod skrbništvom i imaju zaštićene račune jednostavno dolaze do tog novca samo u toj jednoj poslovnici. Ali to je banka, to je njihova politika na koju mi nastojimo utjecati, ali ponekad je jako teško", poručio je.
Dakle za ministarstvo problem je u praksi koja je u nadležnosti bankarskog sustava - odnosno banke, zbog vlastitih internih politika, osobama pod skrbništvom sa zaštićenim računima omogućuju raspolaganje sredstvima isključivo u jednoj poslovnici.
Tamara Perko iz Hrvatske udruge banaka poručila je da banke nisu propisale da skrbnici moraju ići u poslovnicu.
"Isplata se mora izvršiti na zakonski način. Svako to rješenje s kojim skrbnici dođu u banku je individualno. Ograničenja su različita u pogledu sredstava, svrhe ili neke treće stvari. Djelatnik mora iščitati koja su ograničenja i onda u skladu sa zakonom izvršiti isplatu. Svjesni smo da to nije najpraktičnije rješenje i voljni smo sjesti za stol s nadležnim institucijama kako bi svi zajedno uspjeli pronaći praktičnije rješenje i naravno olakšati život skrbnicima, naravno sve u okviru zakona", porulila je Perko.
Volje, čini se, od strane banaka ima, a sada ostaje vidjeti hoće li je biti i kod novog ministra Alena Ružića jer roditeljima kojima je svakodnevica dovoljno teška, država ne bi smjela dodatno otežavati, nego konačno ponuditi jasno, pravedno i provedivo rješenje koje će im olakšati život.
This browser does not support the video element.