Izbor populističkog milijardera Donalda Trumpa za američkog predsjednika, Brexit i jačanje stranaka krajnje desnice u Europi potiču zanimanje za tragično desetljeće koje je prethodilo Drugom svjetskom ratu, no povjesničari se razilaze u ocjeni vraćaju li se danas krizne 30-te.
Satirički roman "It can't happen here" (Ovdje se to ne može dogoditi), Amerikanca Sinclaira Lewisa, priča je o političkom lideru Buzzu Windripu, demagogu i neznalici koji obećanjima da će zemlji potonuloj u depresiji vratiti nekadašnji sjaj postaje predsjednik Sjedinjenih Država. Od pobjede milijardera Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima, sve se više čita taj satirički roman objavljen 1935., no je li održiva usporedba 30-ih godina 20. stoljeća s današnjim vremenom.
"Ta razdoblja nisu ista, nikad se ne događa ista stvar, ali reakcije su iste", ocjenjuje francuski povjesničar Pascal Blanchard, jedan od autora eseja "Povratak 30-ih godina".
"Prolazimo razdoblje kataklizme", smatra Britanac Simon Schama, profesor na sveučilištu Columbia koji ne oklijeva dolazak Donalda Trumpa na vlast usporediti s usponom Adolfa Hitlera.
Većina povjesničara ne ide tako daleko, no upozorava na neke podudarnosti dvaju razdoblja.
Nekad komunizam, danas radikalni islam
Financijska kriza 2008., izazvana slomom tržišta drugorazrednih hipoteka ("subprime") podsjeća na Veliku depresiju 1930., koju je izazvao burzovni slom 1929. Tada su siromašni radnici i nezaposleni postali obeshrabreni, bijesni, ogorčeni financijskom i političkom elitom. U strahu za budućnost svoje djece razvili su nostalgiju za ideliziranom prošlošću, a židovi i stranci postali su laka meta na koju su usmjerili nezadovoljstvo, a glavna prijetnja postali su komunisti.
Tridesete godine obilježio je razvoj pomorskog i zračnog proizvoda, masovne proizvodnje i filmske industrije u Hollywoodu. Činilo se da se vrijeme ubrzava, a prostor smanjuje. Povjesničar Blanchard smatra da je to tragično desetljeće "bilo početak globalizacije" koje je začelo kulturološke i ekonomske strahove slične današnjima.
Tako ne misli britanski povjesničar Antony Beevor koji u analizi piše "alarmistima je zgodno pasti u klopku povlačenja jednostavnih povijesnih paralela".
Britanac Ian Kershaw, poznat po proučavanju Adolfa Hitlera, priznaje da "se ježio" prikupljajući gradivo za knjigu o Europi od 1914. do 1949. Primjerice, danas se strahuje da bi u Austriji mogao početkom prosinca pobijediti na predsjedničkim izborima kandidat krajnje desnice i postati prvi predsjednik s takvim predznakom u Europi.
No Kershaw ne misli da se "vraćamo crnom razdoblju 30-ih godina jer koliko ima površnih sličnosti toliko ima i velikih razlika " između tog razdoblja i današnjeg.
Uloga Njemačke
Za razliku od prošlosti, današnja Njemačka je lučonoša demokratskih vrijednosti u svijetu i temelj Europske unije, ističe britanski povjesničar. Smatra da su neke europske demokracije, poput Mađarske i Poljske danas krhke, ali njihovi režimi nemaju veze s autoritarnim državama kakve su postojale prije 80 godina.
Nadalje, postoji ravnoteža u izdvajanju novca za vojsku i za socijalnu pomoć, ističe Kershaw.
Richard Overy, stručnjak za Drugi svjetski rat upozorava da usporedivost nije moguća ni zato jer "Danas živimo u svijetu stabilnih država. Više nema kolonijalnih carstava, a Zapad je najbogatiji u svojoj povijesti".
"Danas više nema 'resantimana' (bolnog nelagodnog sjećanja i srama Njemačke na poraz iz Prvog svjetskog rata), a demokracija se razvila i pojačala posvuda. I zato mi se usporedbe s 30-ima čine tako deplasirane", kaže Overy.
Širenje nuklearnog oružja promijenilo je način ratovanja, a vlade su zasad izbjegle zamku protekcionizma, suprotno onome što se dogodilo između dva svjetska rata.
Pascal Blanchard ne predviđa novi svjetski rat, no upozorava svoje sunarodnjake da ne trebaju previše vjerovati ulozi međunarodnih ustanova u nemirnim vremenima. (Hina)