Životna drama Domagoja Toblera i Mirka Novakovića počinje 12. siječnja ove godine. Pri napuštanju Paragvaja, policija ih je uhitila jer su u želucima krijumčarili drogu. U 72 kapsule mladim su Osječanima našli više od kilogram kokaina, čijom bi se preradom dobila 6 puta veća količina, na ulicama vrijedna oko pola milijuna eura.
>> Paragvaj: Osječani s kokainom u želucu
>> Osječanima u Paragvaju prijete stroge kazne
Kamera In magazina jedina se probila do paragvajskog zatvora u kojem su više od mjesec dana zatvoreni mladi Slavonci. U najvećem paragvajskom zatvoru nalazi se pola zatvorenika cijele države. Kapacitet mu je oko 1.000 ljudi, a trenutno ih u njmu boravi tri puta više. Jedan čuvar pazi na stotinjak ubojica, silovatelja, dilera i razbojnika.
Mirko Novaković više od mjesec dana živi u ćeliji veličine 6 metara kvadratnih. U njoj provodi 24 sata na dan jer mu izlazak nije dozvoljen. 'Nisam bio dužan, imao sam posao, nisam se nikad drogirao u životu, našao sam se milijun puta u društvu gdje su se drogirali i sve, pa su me nudili, al nikad nisam prihvatio. Treniro sam nogomet 9 godina', ispričao je ukratko svoju životnu priču.
Upao je, priča, u loše društvo, počeli su mu prijetiti i vrlo brzo našao se na putovanju koje neće zaboraviti. 'Kada sam kretao iz Osijeka nisam bio svjestan sto radim. Pogotovo kada sam stavio kokain u sebe, ponude ti nešto što ne možeš odbiti, kasnije kad odbiješ kažu da ne možeš. Bojao sam se za svoju obitelj, zato što ih volim i bojao sam se', ispričao je.
Zbog suradnje s odvjetnikom, Mirkov jedini zatvorski problem je klaustrofobija. Ćeliju ne dijeli s nikim, ima sve što mu treba I sigurnost mu je zajamčena. Domagoj je pak, u pravom zatvoru, Tacumbu.
Izboli zatvorenika na mrtvo ime
'Neki dan prije no što sam išao spavati vidio sam kako nose čovjeka van iz drugog dijela. Pitao sam što je bilo i rekli su mi da su ga izboli na mrtvo', ispričao je Domagoj. Čim je došao u Tacumbu, kaže, pokušali su mu ukrasti stvari. Boji se za život, u kratko je vrijeme jako smršavio.
'Jedno 7, 8 kilograma. Jeo sam jučer i danas, 5, 6 dana prije toga nisam ništa jeo, jel nemam sredstava za jesti. Ovdje čovjekov život ovisi jeli imate novaca ili nemate. Ako nemate novaca, ne vrijedi ništa', rekao je.
Ispričao je da mora platiti gotovo sve. Mora platit 1000 pezosa samo da ga probude ujutro, 1000 ako mu neko dođe u posjetu da bi ga pozvali da izađe van, 20 000 platio je samo da bi ga prebacili na suđenje, znači službenim policijskim autom koji ga vozi na sud, policajci ga zapravo traže mito, inače ga neće voziti.
Iako ćeliju dijeli s 20-ak cimera, Domagoj se nalazi u boljem dijelu zatvora. No, zbog nedostatka novca čeka ga premještaj.
'Ne mogu ništa, moram čekati probat ću ostat živ kako ovdje kažu, ako ideš tamo jedino treba probat ostat živ', kaže Domagoj.
'Poruka mojima, prijateljima, obitelji, da mi daju samo podršku koliko mogu dati, ne novčanu nego da budu uz mene dok sam tu, kad izađem prepričat ću im sve. Volim sve prijatelje, volim svoju obitelj i nadam se da ću ih opet vidjeti. Pošto nemam krunicu, ni Bibliju sam sam si od špage izradio ovo pa svaku večer molim za brata, sestru, mamu i tatu. To mi pomaže i drži me na životu. Bez molitve i Boga ne bi izdržao'. poručio je Domagoj.