Sve ja razumijem. I da HEP ne može gubiti novac i da postoji tržište i da imamo prilično jeftinu struju. Također razumijem i Slavka Linića koji podsjeća da se do sada vodila „kvazi socijalna politika“ koja je Hrvatsku i dovela u ovakvu situaciju. I s njim se slažem. No potez s povećanjem cijene struje od 20% posto, u ovom trenutku, za Vladu Zorana Milanovića je velika pogreška.
>> Doznajte kako uštedjeti na struji i do 1.000 kuna!
Milanović je u jednom od svojih prvih intervjua izostanak jačih ušteda u javnom sektoru opravdao argumentom da se rezovima ne smije uništivati „živo tkivo“. Pa zato valjda nije smanjio plaće za 240 tisuća radnika na državnoj plaći. Nego je opalio po svima. Dignuo je PDV i trgovcima dao još jedan argument da nastave s ionako suludim dizanjem cijena koje građani više ne mogu pratiti. Upravo zbog toga što je ove godine već odigrao potez „uzmi od svih iako je teško jer drukčije ne ide“ struju nije smio dirati. Jer ta dva poskupljenja - viši PDV plus skuplja struja upravo rade ono što je premijer htio izbjeći - deru „živo tkivo“ najsiromašnijih građana.
>> Milanović o poskupljenju: Ne želimo biti populisti, prihvatili smo realnost i korigirali cijene
A Milanović koji je zimus zaštitio „živo tkivo“ javnog sektora ovakvim potezom pokazuje klasičnu političku nedosljednost. Poštedio je „živo tkivo“ koje je u posljednje 4 godine krize ionako već maksimalno zaštićeno suludim kolektivnim ugovorima koji traju vječno. Moje je mišljenje da je premijer ipak trebao smanjiti plaće u javnom sektoru. Za 6 ili čak 10 %. To bi za mene bila teška, hrabra i odgovorna odluka. Skupilo bi se tako dovoljno novca da se barem još neko vrijeme amortiziraju povećani troškovi HEP-a. A ne bi se moralo udarati po ljudima od kojih je oko 100 tisuća u ove posljednje tri godine krize izgubilo posao. Kako onome koji uopće ne prima plaću uzeti 40 kuna na mjesec za struju i tko zna koliko zbog poskupljenja, kada se taj ionako jedva snalazi.
Sljedeća godina zahtijevat će još jače rezove
Zar nije bilo jednostavnije i poštenije smanjiti plaće državnim i javnim službenicima koji teret krize nisu gotovo ni osjetili. Svaki poslodavac u krizi suočen s finacijskim problemima prvo reže stavku na kojoj piše plaće radnika. Tako se trebala ponijeti i hrvatska Vlada jer se to tako radi svuda u svijetu i točka. Da ne spominjem činjenicu da se prema brojnim stručnim procjenama višak državnih zaposlenika procjenjuje na čak 70 tisuća. Ja naravno ne mislim da im se sada trebaju davati otkazi, ali država je na njihovim plaćama ipak morala uštedjeti. Činjenica da je taj potez izostao velika je politička pogreška novih vladara Banskih dvora koji se stalno prikazuju u javnosti kao fer i pošteni igrači.
Dok pišem ovaj tekst pojavljuje se podatak da je industrijska proizvodnja pala za čak 7,9 %. Recesija je opet tu. Europa polako tone i vuče nas za sobom. Nije dobro. Uopće nije dobro. Sljedeća godina čini se zahtjevat će jače rezove. Vjerojatno će sada oni biti odrađeni na onom tkivu koje je ove godine Milanović, po mom mišljenju, sasvim neopravdano zaštitio.
Sve kolumne Borisa Miševića možete pročitati OVDJE.