Tužni prizori u vukovarskoj socijalnoj samoposluzi: police gotovo, a hladnjaci potpuno prazni.
Zbog čega više od 600 korisnika, koliko broji Udruga Duga, svaki dan živi u neizvjesnosti? Odgovor ima Marija Herman, voditeljica socijalne samoposluge Duga.
"Uvijek je neizvjesno jer nam je vrlo teško s donacijama. Imamo nekakve donatore, uvijek nešto u najavi, ali to je sitno", kaže.
Iako su police skromno popunjene, korisnicima ipak ulijevaju nadu da neće ostati bez ijednog obroka.
"Svakodnevno podižemo pekarske proizvode od trgovačkih centara koje korisnici ujutro mogu pokupiti. Trenutačno imamo neku podjelu, ali do kraja mjeseca nam je neizvjesno, ne znamo hoćemo li imati dovoljno za sve", kaže Herman.
Draga Marin iz Vukovara kaže:
"Dobili smo toaletni papir, šećer, kekse, za juhu, palentu, čokoladu, kakao u prahu i ribe u konzervi."
Za nju to puno znači. "Mirovine su male, nikakve."
Na pitanje kako uspije izdržati mjesec kaže: "Kako, evo vidite, mijesim kruh sama, kad skuham par krumpira i nešto, meni prođe ručak."
"Malo pomoći, da ne moram kupovati", kaže Željko iz Vukovara.
"Tijesto, ulje, šećer, brašno, puno znači. Koji put znam dobiti i puno više", kaže Dalibor iz Vukovara.
Danas je donatora sve manje. Evo što im je najpotrebnije: "To je hrana koja je konzervirana, brašno, ulje, šećer, tjestenina, nešto što duže traje."
Iz Udruge apeliraju da barem u blagdansko vrijeme ti ljudi budu mirni.
"Treba nam božićno čudo definitivno. Imamo nešto sitno proizvoda, ali smatramo da to nije dovoljno. Apeliramo da nam je potrebna hrana i smatramo da svatko od naših korisnika, čovjek općenito, zaslužuje dostojanstven Božić".
Trenutačno nemaju najava za donacije, ali se ipak nadaju čudu i da će 600 vukovarskih obitelji Božić dočekati punog stola.
"Malo mesa, za juhu, mijesim mlince, ispečem jedan kolač i to je to", kaže Draga Marin.
Skromno, ali dovoljno - jer malom čovjeku za sreću ne treba puno.