Podaci su to Ministarstva rada i Zavoda za zapošljavanje, koji hrvatske radnike svrstavaju među najmanje mobilne u Europi. Jedan od najvećih problema građanima su veliki troškovi prijevoza.
Svako jutro Tatjana Grgečić na posao putuje od Samobora do Zagreba. 'Put je od nekakvih 25 km, oko 50 minuta autobusom. Gužve su ponekada, ali dosta ljudi ustvari putuje', kazala je Tatjana.
Ponudu za posao prihvatila je bez premišljanja. 'Tamo živim, a ovdje radim. Prisiljena sam putovati, drugo mi ne preostaje. Kupujemo normalno kartu, vraća nam se novac', kazala je.
Putovati od kuće do posla više od sat vremena, za većinu građana još uvijek nije primamljiva opcija. 'Ne radi im se! To je najjednostavniji odgovor, ne radi im se', kazao je jedan građanin.
>> 'Hrvatski radnik je izložen različitim pritiscima'
Hrvatski radnici su među najmanje mobilnima u cijeloj Europi. Nezaposlenost je velika, pa treba iskoristiti svaku priliku. Umjesto da tržište rada ide k meni, ja trebam ići ka tržištu rada i vidjeti gdje ja u tržištu rada mogu naći posao, i temeljem toga onda podizati vještine da budem što bolje zapošljiv', kazao je ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić.
Petar Lovrić iz HUP-a kaže da su niskokvalificirani radnici puno fleksibilniji od visoko obrazovanih radnika. U Hrvatskoj je jedan socijalni mentalitet da šo više obrazovanje imate, da je netko drugi dužan da vam formira radno mjesto', kazao je Lovrić.
Kako bi došli do radnog mjesta, ljudi se snalaze na razne načine. 'Pronalaze grupe istih sugrađana koji putuju, prijatelja i poznanika pa dijele troškove. Ako je to neki veliki put od npr. 200 km, može biti otegotna okolnost', kazala je Ivana Šimek iz HZZ-a. Podaci Zavoda za zapošljavanje kažu da Hrvati u posljednjih osam mjeseci nisu znatno povećali praksu stanovanja u jednoj, a rada u drugoj sredini.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook