U uvodu smo namjerno napisali nekoliko pogrešnih riječi kako bismo dodatno upozorili na ono što se s jezikom događa svakodnevno.
Djed Božičnjak je stvaran, pisalo je na jednom plakatu u trgovačkom centru. Nisu otkrili postoji li i Božićnjak. Odgovor možda nikad nećemo doznati, a za informaciju o tome kako se piše trebali su samo zaviriti u rječnik.
Kupite li proizvod iznad 1000 kuna, značilo bi da ste se popeli iznad 1000 kuna. A kupite li proizvod koji je skuplji od 1000 kuna, možda nećete osvojiti nagradu, ali barem nećete biti na Vi s pravopisom.
U jednom popularnom trgovačkom centru zahvaljuju vam na posjeti, umjesto na posjetu, ali valjda im nije bitno pisati pravilno kad ste im, unatoč tomu, ostavili svoj novac.
Na jednom plakatu piše dobrodošli umjesto dobro došli, na natpisu nedostaje crtica između dviju riječi, na reklami je ili višak riječ od ili umjesto crtice treba pisati do, a upozorenje da ste pod videonadzorom pogrešno je napisano kao video nadzor.
Svojedobno se spominjalo da će se zakonom regulirati da sve što je na bilo koji način objavljeno mora biti pravilno napisano, ali ta ideja nije zaživjela.
U neka bivša vremena u novinama se provjeravalo kako se što ispravno piše, na radiju slušalo kako se ispravno izgovara, ali štednja na lektorima dovela je do toga da je preporuka to nikako ne raditi.
Koliko se površno pristupa jeziku, pokazuje i jedna internetska stranica koja se bavi ni više ni manje nego lektoriranjem, a napisali su da se bave letoriranjem. Ah, slovo gore-dolje.
Ako ste od onih kojima je jezik bitan, pa želite da i vaša djeca znaju dobro baratati jezikom, sigurno ste im odlučili čitati knjige. Ali nije sve tako jednostavno. Čak i u dječjim knjigama ima svega pa morate paziti što ćete im čitati. Kako je moguće da iz tiska izađe knjiga (i to još za djecu) i da na samo nekoliko stranica u ne previše opsežnom tekstu ima toliko pravopisnih pogrešaka?! Moguće je. Ili moguče.