"Njegova je mobilnost značila i moju, značila je neku novu slobodu. O mobitelu je ovisila moja neovisnost, automatski je postao predmet ogromne važnosti. Taj uzvišeni status nad ostalim stvarima samo je rastao kako su se umnožavale njegove mogućnosti", opisuje svoj odnos s mobitelom studentica filozofije Nika Keserović.
Prema njoj, naš odnos prema mobitelu barem je djelomično uzrok naših obrazaca ponašanja. Mobitel, smatra Keserović, nikad nije bio samo uređaj i naše ophođenje prema njemu često više podsjeća na odnos vlasnika i ljubimca nego na odnos prosječnog čovjeka prema svojoj perilici za rublje.
"Pokretljivost i dostupnost prebacile su se iz fizičkog svijeta u virtualni, koji je pritom postao toliko primamljiv da je učinio stvarnost manje zanimljivom, možda čak i nedovoljno pristupačnom u odnosu na virtualni prostor", mišljenja je Keserović koja pojašnjava jedan pojam koji nije uveden u literaturu, ali daje dobro objašnjenje.
Riječ je o takozvanoj nomofobiji (eng. NO MObile PHone phoBIA) - strah od bivanja bez mobitela.
"Zapravo je često riječ o kompulzivnim obrascima ponašanja, puno jasnijim čine neki drugi problemi koji su za sad povezani s ovisnosti o mobitelu - problemi sa spavanjem, depresija, anksioznost i tako dalje. S obzirom na to da su takvi zaključci dosta zastrašujući, a rješenja ili preradikalna ili nedovoljno djelotvorna, glavna je metoda nošenja s ovim problemom trenutno dizanje javne svijesti o tome da problem uopće postoji", ističe Keserović za Pukotine.hr.
Kako kaže, mobitel ne koristimo samo na razini GPS-a, fotoaparata i telefona u jednom, on je glavni izvor komunikacije, ali je i višestruko praktičan: na njemu su sve slike zadnjih deset godina, kalendari i rasporedi, bilješke, pristup bankovnom računu.
"Stvari su s kojima nismo nužno samo sentimentalno vezani ili koje su nam svakodnevno nužne, već i koje izgrađuju našu percepciju o sebi", napominje Keserović.
Priznaje da joj je "stoput prošlo kroz glavu nije li ovisnost o mobitelu presnažan izraz?" "U svom uvjerenju da je problem rjeđi nego što statistika pokazuje, zanemarila sam vlastite redovite crvene zastavice: gotovo svakodnevno ignoriranje dnevnog limita vremena na Instagramu koji sam sama stavila, tjedna izvješća o prosjeku sati provedenih na mobitelu dnevno koja me svaki put paralelno i strah i sram otvoriti. Uvjerena da me nije strah biti bez mobitela i u želji da utvrdim da nisam u zabludi, odlučila sam riješiti test i dobila poražavajući rezultat da patim od teške nomofobije", kaže Keserović.
"Virtualni svijet postao je ono poznato, domaće, lokalno, s gotovo savršenim omjerom dobro utabanih puteva, ali i nespoznatljivih dimenzija onoga što još nismo otkrili. Ugodno, a nikad dosadno. Daleko, a uvijek tu", zaključila je studentica.