Redakciji DNEVNIK.hr-a javila se ogorčena studentica, koja apelira na Vladu da hitno riješi problem građana koji su nakon što su im domovi uništeni u potresu, smješteni u Studentskom domu Cvjetno naselje.
Ističe kako je zbog smanjenih kapaciteta puno njezinih kolega ostalo bez smještaja, a kao studenti ne mogu si priuštiti skupi najam stanova u Zagrebu.
Njezino pismo prenosimo u cijelosti:
"Ovih dana se pričalo o stambenom pitanju građana čiji su domovi stradali u potresu i koji su trenutno smješteni u studentskom domu Cvjetno. No, zašto se ne priča o stambenom pitanju studenata koji su zbog toga ostali bez svoga mjesta u domu? Zanima me kuda bi se smjestili građani u slučaju da nije bilo pandemije i da su svi studenti bili u svojim sobama i da se nastava na fakultetima normalno odvijala? Bi li se studenti izbacili na ulicu kako bi se na njihova mjesta uselili građani? Ili bi se pronašlo neko drugo rješenje?
Rješenje drugačije od ovoga mora postojati. Zar nikoga nije briga za studente? Zar stvarno nitko nije svjestan problema koji se stvorio pred nama? Ove godine sam imala više bodova za dom nego prijašnjih godina, ali nekoliko bodova mi trenutno nedostaje za dobiti mjesto. Zbog toga sam se našla pred zidom. Ne znam što i kako dalje. Nemam novca za iznajmiti stan jer su cijene stanova previsoke za moj budžet. Cijelu godinu učim za što bolji prosjeku ocjena kako bih si osigurala mjesto u domu. I sada sam ipak ostala bez njega kao i hrpa mojih kolega. Ima studenata kojima nedostaje manje bodova.
Zar naš trud i rad sada ne znače ništa? I onda će se pitati zašto odlazimo iz Hrvatske? Zato što smo u svojoj zemlji stjerani u kut. Zato što su nam pokazali da koliko god truda uložimo neće biti dovoljno. Meni je iskreno žao građana koji su ostali bez krova nad glavom. I smatram da ti ljudi zaslužuju da im se pomogne i treba im se pomoći. Ali ne razumijem zašto se u svrhu pomaganja njima odmaže studentima. Ja nemam nekoliko tisuća kuna sa strane pa da ih izvučem kad mi zatrebaju pa da platim polog za stan i prvu ratu stanarine.
Vjerujem da u ovakvoj situaciji malo tko ima. I žao mi je što društvo i mediji ne vide koliko je ovaj problem zapravo velik i nisu do sada skrenuli pažnju na posljedice. Ja se trenutno osjećam zakinuto. Jedino mi ostaje nadati se da će se spustiti bodovna granica dovoljno da dobijem mjesto.
I svjesna sam da će se naći netko tko će me optužiti da sam bezosjećajna i sebična jer je građanima koji su smješteni na Cvjetno puno gore nego meni. Poanta ovog pisma nije bilo osuditi pomaganje ljudima koji su ostali bez krova nad glavom, već skretanje pažnje na problem koji se javlja kod studenata kojima bi ti kreveti trebali biti namijenjeni. Mišljenja sam da se treba pronaći neko bolje rješenje od ovoga.
I nadam se da će se ljudi osvijestiti, nadam se da će se Vlada osvijestiti oko ovog problema koji pogađa puno veću masu ljudi (studente, naše roditelje i unesrećene građane) nego se prvotno mislilo. Jedino što se postiglo time što su se građani smjestili na Cvjetno je stvaranje dodatnih problema onima koji ih na početku nisu imali. Isto kako ti građani nemaju novca za popraviti svoje domove ili plaćati skupe najamnine, novaca za najam nema veliki broj studenata koji su do sada uredno dobivali mjesto u domu, a ove godine nisu zbog smanjenih kapaciteta.
Razumijem ja da se oni nalaze u teškoj situaciji. Ali isto tako me rastužuje što nitko ne razumije da student koji studira daleko od mjesta prebivališta i treba upisati zadnju godinu fakulteta je u velikom problemu ako nema novca za platiti najamninu stana, a prijašnjih godina je dobivao mjesto u domu, a ove godine nije".
Poslali smo upit Studentskom centru u Zagrebu te ćemo objaviti njihov odgovor kada stigne.