Prošlo je 14 godina od tragedija koja je pogodila cijelu Hrvatsku, a u crno zavila Šibenik, Vodice i Tisno. Na tom je otoku živote izgubilo 12 vatrogasaca Dino Klarić, Ivan Marinović, Marinko Knežević, Gabrijel Skočić, Karlo Ševerdija, Hrvoje Strikoman, Ante Juričev Mikulin, Ivica Crvelin, Ante Crvelin, Tomislav Crvelin, Josip Lučić i Marko Stančić poginuli su.
Šestoro ih je poginulo na mjestu događaja, a ostali su prevezeni u obližnje bolnice u Zadru i Splitu, zatim i u Zagreb, ali ubrzo su preminuli od teških opeklina. Ozljede su bile preteške i iako su liječnici i spasioci dali sve od sebe, tim mladim ljudima na žalost nije bilo spasa.
Tek jedan od vatrogasaca, Frano Lučić iz Tisnog preživio je tragediju. No teško je ozlijeđen, a do potpunog oporavka još uvijek nije došlo. Jednom prilikom je rekao kako bi najradije da je i on stardao s kolegama na Velikom Kornatu. Prebolna su sijećanja.
Na Velikom Kornatu danas je obilježena 14. obljetnica tragedije koju i danas svi pamte. Obitelj, prijatelji i uzvanice opet su se našli na mjestu te strašne tragedije. Zapalili su svijeće i sudjelovali u misi zadušnici.
Unatoč brojnim istragama, policijskim, vojnim, unajmljivanjima stranih stručnjaka, te suđenjima, još uvijek nisu rasvijetljene okolnosti u kojima se tragedija dogodila. Prema službenoj teoriji uzrok tragedije je tzv. eruptivni požar.
No dio javnosti kao i obitelji stradalih nisu prihvatili takvo objašnjenje te i dalje smatraju da im nije do kraja otkrivena prava istina o okolnostima u kojima su stradali njihovih najmiliji.
Poznato je samo da je do tragedije došlo nakon niza propusta. Vatrogasci koji su išli gasiti taj požar nisu mogli ni zamisliti što će ih snaći, a broni su životi izgubljeni na mjestu gdje je prevladavao samo goli kamen i nešto niskog raslinja. Nije bilo kuća, naselja, pa mnogi i danas ne mogu vjerovati da je na takvom mjestu požar odnio 12 života.
Jedna od najvećih mirnodopskih tragedija u hrvatskoj povijesti počela je požarom u uvali Vrulje na Velikom Kornatu oko 11 sati 30. kolovoza 2007. Na gašenje je poslan i maloljetni Marko Stančić, a neki od preminulih vatrogasaca nikad nisu prošli obuku za helikopterski desant. Helikopter je imao problema pri spuštanju i, kako je svjedočio Lučić, iskrcao ih je tek iz trećeg pokušaja. Tzv. “kruška” s vodom bila im je predaleko, krenuli su uz klanac prema njoj, teško se krećući po oštrom kamenjaru. Odjednom ih je zapljusnula vrućina i čuo se huk vatre koja je gutala sve pred sobom.
Nesretni vatrogasci satima su čekali pomoć. Stradali su oko 14 sati, a Gorska služba spašavanja poziv je primila tek oko 17:15. S Kornata su Helikopterom izvukli sedmoricu teško ozlijeđenih i prevezli ih u bolnice.
Uzrok buktinje do danas nije razjašnjen. "Nakon 15-ak minuta hoda došli smo do jednog dijela koji je bio otvoren s južne strane i tu je naglo krenula vatra i dim, tolikom brzinom da nismo uspjeli pobjeći, premda smo pokušali trčati. Bila je strašna vrućina i jednostavno nas je spržilo. Nosio sam dosta opreme pa sam bio nesto niže, odnosno ispod ostalih kolega vatrogasaca, tako da sam imao malo više vremena za pokriti lice i okrenuti leđa, a kako sam imao kacigu na glavi i vizir, zaštitio sam kosu i lice", svjedočio je policiji 31. kolovoza 2007. Frane Lučić, jedini preživjeli iz skupine od 13 vatrogasaca.