Premijer Andrej Plenković najavio je prije koji dan donošenje Deklaracije o starijim osobama. Bit će to temelj za, kako je kazao, donošenje novog Zakona o starijim osobama kojim će se definirati njihova zaštita u društvu. Vlada je prihvatila i osnivanje Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe u novom sazivu. No, gdje će u toj priči biti mjesta za starije osobe s invaliditetom?
U Hrvatskoj je polovina osoba s invaliditetom starija od 65 godina te je izgledno da će zbog starenja stanovništva njihov udio nastaviti rasti. U najnovijem Osvrtu Instituta za javne financije autorice Marijana Bađun i Marija Penava Šimac analiziraju pravo na status njegovatelja s naglaskom na starije osobe s invaliditetom.
Sukob teorije i prakse
Da propisi trenutno ne prepoznaju dovoljno potrebe obitelji koje same brinu o svojim roditeljima, djedovima i bakama ili drugim bliskim osobama članovima kućanstva kojima je potrebna dugotrajna i kontinuirana skrb, u niz je navrata upozoravala pučka pravobraniteljica, koja radi i na posebnom izvješću o ljudskim pravima starijih osoba. Naime, propisi i dalje ne omogućavaju ostvarivanje prava na bolovanje radi brige o oboljelim roditeljima ili djedovima i bakama, kao što ne omogućavaju niti stjecanje statusa njegovatelja u takvim slučajevima.
Jedan od oblika podrške pružateljima neformalne dugotrajne skrbi jest naknada za njegovatelje osoba s invaliditetom. Zakonom o socijalnoj skrbi iz 2022. omogućeno je ostvarivanje statusa njegovatelja ne samo bračnim ili izvanbračnim drugovima, odnosno životnim partnerima osoba s invaliditetom već i osobi po njezinu izboru, što znači da njegovatelji mogu biti i djeca, srodnici, prijatelji i drugi, ali uz uvjet da žive u zajedničkome kućanstvu. Osim toga, njegovatelji više ne moraju nužno biti mlađi od 65 godina.
Bađun i Penava Šimac u svojem radu pokazuju kako su te izmjene dovele do porasta broja starijih osoba s invaliditetom koje imaju priznato pravo na njegovatelja – od jednog na početku 2022. do 109 sredinom 2024. – premda je njihov broj još uvijek malen. Znatan udio starijih osoba s teškim ograničenjima u obavljanju osobne njege i kućanskih poslova nema podršku u tim aktivnostima, stoga bi Vlada trebala staviti dugotrajnu skrb u središte socijalne politike, ističu autorice.
Njegovatelji ostvaruju pravo na mjesečnu naknadu koja trenutno iznosi 663,61 eura, odnosno 796,34 eura ako se osoba s invaliditetom zbog zdravstvenoga stanja ne može uključiti u programe i usluge u zajednici, ili 995,42 eura za njegovatelja dviju ili više osoba s invaliditetom. Za naknadu ne postoji dohodovni ni imovinski cenzus.
Hrvatska druga u Europskoj uniji
Prema Vladinu Programu za razdoblje 2024. – 2028., naknada njegovatelju povećat će se za 30 posto do kraja mandata. ''Propisi kojima se naknada njegovatelju regulira obično su vrlo strogi kako bi se smanjili poticaji za izlazak s tržišta rada, osobito među osobama s niskim dohotkom, a i kako bi se ublažio utjecaj na državne rashode. Također je teško pratiti koriste li se naknade doista za njegu i istražiti kakav je njihov učinak na blagostanje osoba o kojima se skrbi'', upozoravaju Bađun i Penava Šimac.
Napominju da je status njegovatelja vezan primarno uz osobe s invaliditetom, odnosno nije usmjeren isključivo na starije osobe: ''Brojne starije osobe ne zadovoljavaju uvjete za priznavanje prava na njegovatelja iako im je potrebna pomoć u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Prema podacima Eurostata, Hrvatska je druga u Europskoj uniji, iza Luksemburga, po udjelu osoba starijih od 65 godina s teškim ograničenjima u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, a koje ne dobivaju pomoć u osobnoj njezi i kućanskim poslovima. Taj je udio 2019. iznosio 71 posto, dok je prosjek EU-a bio 47 posto. Osobito je teško osobama koje žive u samačkim kućanstvima ako se uzme u obzir da je u Hrvatskoj 60 posto starijih osoba koje žive same u riziku od siromaštva.''
Hrvatska mora unaprijediti sustav dugotrajne skrbi na organizacijskoj, normativnoj i financijskoj razini, ističu autorice i dodaju: ''Primjerice, susjedna Slovenija od 2021. ima Zakon o dugotrajnoj skrbi, a od srpnja 2025. bit će obvezno plaćanje doprinosa za osiguranje za dugotrajnu skrb. Na pripremi spomenutoga zakona u Sloveniji radilo se 20 godina. Hrvatska još nema ni strategiju dugotrajne skrbi premda samo njezino postojanje ne bi bilo dovoljno.''
Tu je i primjer Japana gdje je dugotrajna skrb već dugo u središtu socijalne politike, a od 2000. godine postoji i obvezno osiguranje za dugotrajnu skrb. Iako u Japanu ne postoje novčane naknade za obiteljske njegovatelje, raste broj istraživanja koja se bave učincima uvođenja obveznoga osiguranja za dugotrajnu skrb.
Skrb i nasljedstvo
U nedavno objavljenome radnom materijalu američkoga Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja autori su istražili povezanost
spomenutoga osiguranja, formalne skrbi, neformalne skrbi i
nasljedstava u Japanu. Njihovi rezultati pokazuju da je, ako roditelji ispunjavaju uvjete za ostvarenje prava koja proizlaze iz javnoga osiguranja za dugotrajnu skrb, manja vjerojatnost da će njihova djeca biti njihovi primarni njegovatelji, što ujedno smanjuje očekivanja djece da će im roditelji ostaviti nasljedstvo.
"Ovaj rezultat ujedno implicira da su nasljedstva motivirana sebično ili strateški – odnosno da roditelji ostavljaju nasljedstva svojoj djeci kako bi od njih izmamila skrb. Autori su zaključili da su u Japanu „i roditelji i djeca sebični”. Ovaj rad pokazuje složenost i promjenjivost međugeneracijskih odnosa, što bi svakako trebalo uzeti u obzir i pri
razvoju politika dugotrajne skrbi u Hrvatskoj", ističu znanstvenice s Instituta za javne financije.
Za donošenje dobrih mjera politike nužne su kvalitetne baze podataka, a u Hrvatskoj je statistika koja se odnosi na dugotrajnu skrb općenito 'siromašna'. ''U pogledu statusa njegovatelja, trebalo bi voditi evidenciju prema dobi (za pružatelje i primatelje njege) te prema obilježju tko je njegovatelj (bračni ili izvanbračni drug, životni partner, dijete, srodnik, prijatelj i dr.). Također bi bilo korisno znati kakav je bio radni status njegovatelja prije ostvarivanja toga prava, stupanj obrazovanja te u kolikoj mjeri njegu pružaju žene. Pravo na status njegovatelja moglo bi smanjiti sivu ekonomiju u dugotrajnoj skrbi, odnosno dovesti do profesionalizacije skrbi te je i zbog toga važno doznati u kakvome su odnosu osobe koje pružaju i primaju skrb'', objašnjavaju Bađun i Penava Šimac.
Dugotrajna skrb trebala bi imati mnogo veću važnost u socijalnoj politici jer zbog brojnih razloga obitelj više neće moći biti u tolikoj mjeri odgovorna za pomoć starijim i nemoćnim članovima društva, zaključuju autorice.