Iako je nepisano pravilo da mediji ne izvještavaju o samoubojstvima, objavljujemo njezinu priču kako bismo upozorili na probleme s kojima se suočavaju mnogi od nas, a sustav ih ne zna ili ne želi prepoznati.
Pedagoginja je naime iza sebe ostavila pismo u kojem je detaljno opisala probleme s kojima se suočavala dok je pokušavala naći izlaz iz mraka.
Magistra pedagogije i antropologije radila je kao pedagoginja u dvije osnovne škole u Slavoniji. Kako sama priznaje, patila je od suicidalne depresije, a pandemija i lockdown dodatno su joj pogoršali stanje.
Uz vlastite probleme mlada se pedagoginja brinula i o teško bolesnom ocu koji se teško oporavljao nakon operacije srčanog zaliska.
Kaže kako se o svemu povjerila i ravnateljici jedne od škola u kojima je radila te navodi kako je bila dobro upoznata s njezinom situacijom. Kaže da je ravnateljica inzistirala na tome da djelatnici škole koji su imali simptome COVID-a, a ukućani su im bili pozitivni, dolaze na posao.
Prepričava kako se ubrzo zaraza proširila u svim razredima te je nastava prebačena online.
"Naravno, ja sam morala dolaziti na posao (41 km u jednom smjeru), u praznu školu koja se nije grijala i u kojoj su bili samo čistačica, domar i tajnica. Svoj posao (kontakt s učenicima, roditeljima i službama) obavljala sam izvan radnog vremena", piše u svom pismu pedagoginja.
Kaže kako je početkom ovog polugodišta zamolila ravnateljicu da joj omogući rad od kuće, na što ju je ona uputila da se obrati Ministarstvu obrazovanja, a tamo su joj objasnili kako o tome odlučuje ravnatelj.
"A tko će se javljati na telefon"
"Probala sam ravnateljici pristupiti ljudski i rekla sam joj da sam pod iznimnim stresom, u strahu za očevo zdravlje, rekla sam da sam kontaktirala sve učitelje razredne nastave i da oni nemaju nikakvih problema s mojim radom od kuće.
Njezin odgovor? 'A tko će se javljati na telefon, imamo novu tajnicu' i 'Preporuka je da ljudi s osjetljivim članovima kućanstva izbjegavaju ukućane'. Znači, ja bih trebala izbjegavati svog oca kojemu je preostalo možda samo još nekoliko mjeseci života jer je i dalje teško bolestan. Nikad u životu nisam bila tako ponižena. Život i zdravlje moje obitelji su omalovaženi.
Rekla sam joj kroz što je moja obitelj prolazila dok se moj otac borio za život te da onaj tko to nije prošao to ne može shvatiti. Njezin odgovor? 'Znam ja kako je to, moj sin je bio COVID pozitivan.' Usporedba mog 70-godišnjeg oca i njezina 30-godišnjeg sina koji radi u vojsci i koji je imao simptome gripe tjedan dana doista je uvredljiva. Još je uvredljivije to što me i profesionalno ponizila i svela moj posao na puko 'javljanje na telefon'. Nisam se borila pet godina da diplomiram a da bi se moj posao sveo na ovo. Usput ću napomenuti da je zaposlila svoju kćer bez diplome u knjižnici, bez natječaja i nije propisala natječaj u propisanom zakonskom roku", napisala je pedagoginja čije se pismo dijeli društvenim mrežama.
"Uvjeti su bili nepodnošljivi"
Kaže da su uvjeti rada u školi bili nepodnošljivi te da je ravnateljica odbijala svaku njezinu ideju za poboljšanje rada škole te njezin posao svela na to da "ima nekog tko će joj praviti društvo, slušati seoske tračeve i neplaćeno mijenjati bolesne učitelje".
Ravnateljici je rekla da će ići na bolovanje ako joj ne omogući rad od kuće. Nažalost, radno okruženje nije jedino koje nije na vrijeme reagiralo na njezin apel.
Njezina je liječnica otišla u mirovinu pa se tako prijavila kod nove, a u međuvremenu je otišla i psihijatrici, koja joj je dijagnosticirala anksiozni poremećaj i povratni depresivni poremećaj te preporučila mjesec-dva poštede od rada.
"Kada sam došla s nalazom doktorici, dovela je u pitanje nalaz i mišljenje moje psihijatrice, koja je priznati stručnjak i certificirani kognitivno-bihevioralni terapeut, i rekla da mi neće dati bolovanje. Uputila me da tražim drugog liječnika. Prijavila sam se kod druge liječnice i otišla s papirima u HZZO", piše pedagoginja.
U HZZO-u su joj, kaže, rekli da mora čekati godinu dana da bi dobila promjenu liječnika te da se do tada obrati trenutnoj liječnici.
"Danima govorim da sam dovedena do ruba"
"Danima govorim svima da sam dovedena do ruba, ljudi me ne prepoznaju. Iako se borim s depresijom i anksioznošću posljednjih 12 godina, bolovanje sam uzela dvaput – na jedan dan kad sam operativno vadila umnjak i na dva dana kad sam imala streptokoknu anginu i temperaturu 40 stupnjeva. Nikad u životu nisam povisila ton na učenike ili kolege, smirena sam i staložena osoba. Ponovno sam otišla doktorici i ponovila sam joj da sam na rubu, rekla sam joj pred svjedocima da sam akutno suicidalna, bijesna i u strahu za svoje postupke. Ona me ponovno uputila na kontrolora HZZO-a. Rekla sam joj da sam u stanju oduzeti život sebi ili nekom drugom, ali odbila me primiti kao pacijenta i prijavila me policiji za prijetnje", ispričala je danas pokojna djelatnica škole.
Na kraju pisma navodi kako se na posao nije mogla vratiti u takvom stanju te da, ako dobije otkaz, neće moći plaćati kredit za stan niti terapiju na koju je išla kod privatnika jer je termin u bolnici dobila tek u svibnju.
"Želim spasiti svoj život i prihvatila bih bilo kakvu pomoć da mi bude bolje, pa i bolničku, ali ruke su mi vezane bez pomoći liječnika obiteljske medicine. Dovedena sam doslovno do ruba života. Sinoć sam si umalo oduzela život, ali još uvijek imam nadu da me moja lijepa, sveta zemlja Hrvatska neće iznevjeriti. Borac sam i boli me što na svakom koraku nailazim na prepreke kad god pokušavam ostvariti bilo kakvo ljudsko i građansko pravo koje mi kao državljanki ove zemlje ne bi smjelo biti uskraćeno.
Svakodnevno sam žrtva tuđe nesposobnosti, lijenosti i podlosti, i neefikasnog sustava koji nagrađuje samo podobne. Dosta mi je toga. Nemam se više kome obratiti za pomoć, sve institucije ove zemlje su me iznevjerile. Moje ljudsko dostojanstvo se svakodnevno gazi i tretirana sam gore od životinje. Dijelim svoju priču u nadi da će potaknuti razgovor u društvu o stvarima o kojima predugo šutimo", zaključuje pedagoginja u potresnom pismu.
Nažalost, njezini su apeli ostali neuslišeni, a jedan je mladi život izgubljen.
Inspekcija u školi
O svemu smo zatražili i komentar škole u kojoj je radila te njezine liječnice. Liječnica zasad nije odgovorila na naš poziv, dok su iz škole odgovorili kako je u tijeku inspekcijski nadzor Prosvjetne inspekcije Ministarstva znanosti i obrazovanja te do njegova završetka nisu u mogućnosti davati izjave/komentare i/ili objašnjenja.
Pitali smo i nadležno Ministarstvo jesu li proveli nadzor te koji su zaključci, no poručili su nam samo "kako su do detalja upoznati sa slučajem" te da radi osjetljivosti teme, nisu u mogućnosti komentirati slučaj.
Ne ustručavajte se potražiti pomoć
Ako se vi ili netko vama blizak suočava s određenim psihološkim poteškoćama ili se jednostavno nalazite na životnom raskršću u potrazi da pravom odlukom, nemojte se nikad ustručavati i pitati za pomoć i razgovor. Donosimo vam nekoliko kontakata gdje možete porazgovarati s punim povjerenjem sa stručnjacima koji će vam sigurno pomoći:
Centar za krizna stanja i prevenciju suicida pri KBC-u Zagreb
Nazovite na telefon 01-2376-470 kad god vam zatreba pomoć od 0 do 24 sata, liječnici su uvijek spremni porazgovarati s vama i pomoći vam. U Centar za krizna stanja pri KBC Zagreb možete doći i bez najave i uputnice svakim danom između 8 i 20 sati.
Hrabri telefon
Ako ste maloljetno dijete ili roditelj koji se suočava s različitim odgojnim izazovima, možete se obratiti stručnjacima na Hrabrom telefonu.
Ako ste dijete, nazovite na besplatni broj 116-111.
A broj Hrabrog telefona za mame i tate je 0800-0800. Linija je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Psihološki centar TESA
Psihološki centar TESA udruga je koja već 25 godina daje besplatnu psihološku pomoć i podršku zdravom razvoju građana.
Nazovite na broj: 01/48 28 888 - radnim danom od 10 do 22 sata ili im se javite mailom za savjet: psiho.pomoc@tesa.hr