Centar za socijalnu skrb trebao bi provesti odluku općinskog suda i malenog Cesarea odvesti njegovom ocu, poduzetniku Alessandru Avenatiju, od kojega je majka Nina Kuluz prije 6 godina pobjegla iz Torina zbog maltretiranja i prijetnji.
Već sama po sebi je strašna odluka da se dijete ovrši 6 godina nakon što ga je majka odvela od oca u Italiji, a sigurno nije manje važno navesti da je sve te godine dijete provelo s mamom u Hrvatskoj i ne zna talijanski jezik, kao što ni otac Avenati ne zna hrvatski.
Ionako skandaloznoj presudi suda da se dijete oduzme majci i dodijeli ocu kojeg ni ne poznaje, dodatno u prilog govori i činjenica da je sutkinja, prema riječima majke, na posljednjem ročištu zatražila mišljenje liječnika treba li djetetu dati tablete za smirenje ne bi li ovrha protekla mirno bez plača i nemira.
Provjereno je imalo priliku razgovarati s majkom 7-godišnjaka koja je izjavila kako su frustracije, ali i strah sve veći kako se ovrha bliži. Utorak 27. lipnja za Ninu bi mogao biti dan koji će joj zauvijek promijeniti život, ali i njezinom 7- godišnjem sinu.
„Moje dijete je upoznato sa situacijom i koliko on to može razumjeti, razumije. Znači on je jedno zdravo normalno dijete koje nije pokazivalo nikakve znakove trauma i poteškoća. A u zadnje vrijeme se povukao u sebe, zna da se svašta događa oko njega. On zna da ga njegov tata želi odvesti od mame, prijatelja, škole, kluba...,“ izjavila je Nina Kuluz.
Borba i dalje ne prestaje. U međuvremenu je na općinskom sudu podnesen još jedan zahtjev za promjenom odluke o skrbništvu.
„Stručnjaci koji prate dijete navode da će ovakva separacija i ovakav način odvajanja djeteta, čupanja iz svog doma i odvajanja od jedinog roditelja s kojim živi od rođenja, za dijete izazvati traumu ravnu gubitku života. Mislim da to sve govori.“
Bijeg zbog maltretiranja i prvi pravni propusti
Nina Kuluz se krajem 2011. godine zbog maltretiranja odlučuje na bijeg od supruga iz Torina. Bijeg nije bio nimalo lagan i odvijao se kao scena iz trilera.
„Vrijeđao me, gađao predmetima dok sam dojila dijete dok mi je bilo u naručju, prijetio mi, gurao me u zid, zavrtao ruke...Govorio mi je da nisam sposobna za ništa, da sam samo prazna kutija koja je rodila dijete.“
„Njegov poslovni partner mi je čuvao dokumente kako mi ih on ne bi sakrio, jer jednom je to već bio napravio. Ja sam u hrvatskom konzulatu napravila putni list za dijete. Prijateljica koja je radila u turističkoj agenciji mi je poklonila avionsku kartu, jer nisam imala novaca.“
No u želji da se samo uspije izvući iz agonije, Kuluz je zaboravila na pravne stvari te je učinila jednu veliku pogrešku. Prije odlaska, bivšeg partnera nije prijavila policiji.
Alessandro Avenati je Ninu Kuluz odmah tužio za otmicu i pokrenuo je postupak za skrbništvo te tada talijanski sud presuđuje da dijete pripada ocu. Odluka postaje pravomoćna i sve se seli na splitski općinski sud. Općinski po kratkom postupku odlučuje da se dijete treba vratit u Italiju. Nina Kuluz u međuvremenu četiri godine provodi u Bosni, a po povratku u Hrvatsku na 7 dana završava u pritvoru jer je za njom raspisana tjeralica. Nakon izlaska kreće u pravnu bitku.
Ipak, i nakon svih pravnih postupaka, nalazi i mišljenja vještaka su ista - dijete ne treba odvajati od majke. Ali sud to nije uzeo obzir.
Od samog početka Nina Kuluz je upozoravala na brojne propuste i nelogičnosti jer su općinski i županijski sud u Splitu sami u dva navrata pobijali svoje presude, sve do konačne odluke da se dijete mora dati ocu.
Najveći propust koji je možda i odredio smjer svih budućih odluka čini Centar za socijalnu skrb - prijava koju je Kuluz podnijela odmah po povratku u Hrvatsku naprosto nestaje.
Otac nema izgrađen odnos s djetetom
Ovrha djeteta već je jednom odgođena u rujnu prošle godine.
„Zaključeno je da otac nije ostvario nikakav topli odnos s djetetom, da ne poznaje dijete, da nije naučio osnove hrvatskog jezika,“ izjavljuje Kuluz.
No ništa se, kaže Kuluz nije promijenilo ni do danas jer unatoč preporuci da otac sa sinom provodi najmanje 8 dana u mjesecu, on to ne čini.
„Otac je od 9. mjeseca došao vidjeti dijete pet puta od čega je dva puta bilo zakazano ročište pa je razlog bio taj. Nikad svo to vrijeme nije kontaktirao telefonski s djetetom ili skypeom iako za to ima mogućnosti,“ navodi Kukluz.
I dok se u Hrvatskoj osjeća ostavljena na cjedilu, pomoć joj je sasvim neočekivano ponudio talijanski parlamentarac Aldo Di Biagio. Zatražio je osnivanje zajedničkog tijela koje bi trebalo raditi na postepenom provođenju odluke o ovrsi.
„Na određeni način je to i politički problem prema kojemu bi se trebalo postupati puno ozbiljnije. Situacija je vrlo delikatna i u skladu s tim je potrebno oprezno postupati da se ne bi poremetili odnosi između majke i djeteta, zbog pogreške. Zasigurno, otac bi trebao imati mogućnost vidjeti sina, ali otrgnuti djete od vlastite majke i korijena, kao i života na koji je naučen velika je pogreška koja može ostaviti značajne posljedice na djetetu.“
Nina nije prisustvovala ročištima za dodjelu skrbništva. To je prema njegovom mišljenju usmjerilo tijek suđenja.
„Moje osobno misljenje je da je suđenje u Italiji bilo uvjetovano činjenicom izostanka majke. O suđenju u Hrvatskoj ne mogu izraziti završni zaključak, ali mi se ova situacija čini kao bježanje od odgovornosti... Sigurno je išlo u prilog ocu djeteta, ali je u konačnici rezultiralo zanemarivanjem potreba djeteta i njegovog očekivanog šoka."
“Na tim se ročištima, prema izvješću talijanskih medija, hvalio se i da je za dobivanje skrbništva potplatio hrvatske institucije s 200 tisuća eura i vrijeđao na nacionalnoj osnovi. To nam je indirektno potvrdila i hrvatska konzulica."
„Postupak je javan i o njemu su izvještavali lokalni i nacionalni mediji. Nije nimalo tajna da je gospodin u više navrata vrlo ružnim i pogrdnim riječima komentirao našu zemlju, krajnje neprimjereno govorio o Domovinskom ratu,“ izjavila je za Provjereno Iva Pavić, hrvatska konzulica u Italiji.
Bez obzira na sve
Sve je u rukama Općinskog suda u Splitu. O sudbini dječaka već je donio odluku. Članak 13. Haške konvencije kaže da postupak vraćanja djeteta treba zaustaviti ako za dijete to predstavlja traumu i može ostaviti posljedice na rast i razvoj.
Na vrata stana u utorak će im pokucati policija, odvjetnici, sudski ovršitelji, centar za socijalnu skrb - sve zbog 7-godišnjeg dječaka. Što će biti trauma koja će po nalazu stručnjaka, a čije mišljenje nije uzeto u obzir, imati trajne posljedice.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr