Kako dalje?

Nelikvidnost nas izjeda: Novca ni za lijeka, za obavljen posao

Slika nije dostupna
Hrvatska i dalje pati od kronične nelikvidnosti. Za posao koji se odradi, novca jednostavno nema, niti za lijek.

Vrata obrta poduzetnika Ede Smajlovića još su otvorena. No, svakodnevno se pita koliko će izdržati dug na dug. Od početka ove godine muku muči s naplatom. Svoj posao je obavio, ali novca ni za lijek. 'Došli smo do faze da se pojedini dužnici uopće više ni ne javljaju ni na telefone, ni na mobitele, ništa, a i neki su već u međuvremenu zatvorili', priča on.

>> Od nade nema pomoći: Korumpirana birokracija koči ulaganja

Stolarski nacrti u njegovoj radnji moraju biti itekako točni. Kad bi još svi ostali u državi poslovali po zakonskim okvirima posao bi svima cvjetao. Prema zakonu o obveznim odnosima, obveze između vjerovnika morale bi se plaćati u roku od trideset dana. Kako za sve više od toga nema sankcija, dugovi su se razvukli na godine.

Nedopustivo stanje

I Europa ima problema, ali pokušava im stati na kraj. Europska unija potpisala je direktivu o plaćanju u roku od 30 dana. U suprotnom, nalaže stroge kazne. Novi zakon u Hrvatskoj je pokušao pogurati SDP. Za neplatiše predlažu novčane kazne i do 200 tisuća kuna.

'Ne smije se dešavati da netko financira svoje poslovanje na konto malih i srednjih dobavljača. To je ono što je nedopustivo. Isto tako se ne smije dešavati da država bude jedan od glavnih generatora nelikvidnosti', kaže Gordan Maras iz SDP-a. Po djelatnostima, građevinarstvo je zadržalo dominantan udio u strukturi nepodmirenih obveza, a slijedi trgovina. Začarani krug vuče i ostale. Edo stoga mijenja taktiku.

'Prvo čekamo uplatu, a onda počinjemo raditi', naglašava. 'Sve je ostavljeno stihijski da se proizvođač, konkretno mi sami bore za nekakav svoj novac koji ste zaradili, ali stvarno zaradili', dodaje. Stotinu i dvadeset tisuća kuna, koliko mu trenutačno duguju, možda se ne čini mnogo, no za mali biznis koji prehranjuje nekoliko obitelji, pravo je malo bogatstvo.