Prošloga utorka slušala sam predavanje oca Frane Prcele, dominikanca, svojedobno najmlađeg provincijala, svećenika, intelektualca, osobe čije misli kad god mogu ne propuštam čuti ili pročitati. Njegova kritičnost i prema Crkvi i prema državi, nekako mi se čini najbliža onome čemu nas uči evanđelje. Otac Frano tom je prigodom kazao: 'Kad je posrijedi ne samo nacionalna nego i konfesionalna pripadnost, riječ je o nečemu čemu se postajalo i uglavnom još i danas postaje rođenjem. S druge strane, višestoljetni hod bez samostalnoga političkog okvira državnosti stavlja Katoličku crkvu u poziciju središnjeg čimbenika homogenizacije, odnosno čuvarice hrvatskog identiteta. Nacija i konfesionalna pripadnost, Crkva i narod gotovo se poklapaju. Stoga danas, u vremenu radikalnih pluralnosti, reduciranje hrvatskoga nacionalnog identiteta u katoličanstvu i stapanje katoličanstva u hrvatstvu je ANAKRONO. I teološki gledano VRLO OPASNO ZA OBJE STRANE. Je li Crkva toga svjesna?
Drugim riječima, ima li Crkva, institucija kojoj unatoč svoj netransparentnosti narod najviše vjeruje - snage provesti reforme, i uz ostalo razumjeti da je njezina uloga čuvarice nacionalnog identiteta završila stvaranjem naše države. Bojim se da to ne može razumjeti ni Crkva ni država. Kad se u nas kaže NOVO VRIJEME - među mojim prvim asocijacijama je osoba mladoga oca dominikanca. Njegov superioran intelekt padao mi je na pamet i tijekom inauguracijske svečanosti novoga hrvatskog predsjednika Ive Josipovića.
Nudi li Josipović državi NOVO VRIJEME? Kad sam vidjela lica koja sjede u prvim redovima, sa svim njihovim intrigama. Kad sam vidjela da očito opsjenari iz vladajuće stranke ne poštuju dostojanstvo Predsjednika i države, i da se nisu mogli suzdržati da ne naruče grupu likova koji će bivšem premijeru na Markovu trgu vikati 'lopove!' (baš kao i na Mirogoju ispred groba Franje Tuđmana) - vidjela sam samo staro vrijeme. Tako prozirno, tako prepoznatljivo s davno apsolviranim obrascima ponašanja. Vrijeme utjelovljeno u licima koja se boje znanja, koja svaki objektivni iskorak utemeljen na spoznaji smatraju destrukcijom, koja vole, rekao bi otac Frano, - 'kreirati pozitivne predrasude o sebi samima'.
Glavna poruka Josipovića je da se građani ne smiju bojati, da su oni vlast
Može li dolazak novoga Predsjednika koji se vještini politike zapravo tek treba naučiti to promijeniti - potjerati taj duh staroga vremena i utemeljiti novi? Govor mu je bio predugačak i bez fokusa. Ali kad ga se tri puta pročita, vide se naglasci. Po meni je glavni - da se građani ne smiju bojati i šutjeti, da su oni vlast. Poruka antikorupcijske borbe koju smo čuli u kampanji bila je glavna tema svih Predsjednikovih intervjua prvoga dana.
>> VIDEO Ivo Josipović prisegnuo: Tako mi Bog pomogao!
Moram priznati da mi se jako svidio odgovor da će se zalagati da se kazneni progon osumnjičenih za korupciju provodi bez aferaštva i atmosfere linča, te da se uvijek mora uzimati u obzir i oslobađajuća presuda. Predsjednik je spreman, dakle, sustavno poticati javne rasprave na tu temu - uz ostalo i na temu pravednoga sudovanja, a ne montiranih procesa. Osim povlačenja potpisa s imenovanja šefova tajnih službi, u antikorupcijskoj borbi nema nikakvih ovlasti, ali mu je dužnost na to upozoravati. Josipović je kazao da će biti kaktus, a ne fikus. Hoće li biti kaktus na čiji ubod će ispuhati besadržajni baloni staroga vremena? Ne znam.
Josipović dovodi na Pantovčak malog formata
Jer ono što budi sumnju, s druge strane, definitivno su ljudi koje dovodi na Pantovčak. Gotovo imenovanog savjetnika Rakara otpustio je nakon što su mediji javnosti otkrili da Rakar novac za porez duguje državi. To me podsjetilo na staro vrijeme. Po istome obrascu, dan nakon inauguracije Mesić je otpustio svoju glasnogovornicu nakon što je javnost od medija doznala za njezine veze s optuženima u procesu tzv. zločinačkoj organizaciji. Predsjednik Josipović na Pantovčak je najavljivao vizionare, znalce. Ali malo je od toga odabrao. Osim dvije odnosno tri časne iznimke, Josipović na Pantovčak dovodi ljude maloga formata, uglavnom potrošene i dijelom kompromitirane i bez dosad polučenih 'vizionarskih' rezultata. Predsjednik je ipak, čini se, išao u koncesije i sa svojim prethodnikom i s SDP-om.
>> Josipović predstavio tim: Pilsel i Vrabec Mojzeš su unutra
U njegovu timu nema ljudi s npr. Instituta za međunarodne odnose, i Sveučilišta. U okviru ovlasti vanjske politike Predsjednik je po znanju 'najtanji'. Pitanje je imaju li njegovi suradnici kapaciteta od njega stvoriti 'glavnog fakina' - lidera regije - osobito kad iz dana u dan postaje sve jasnije da dugoročno tu poziciju sebi temeljito stvara Boris Tadić, pokazujući da su kretanja na Zapadnom Balkanu vrlo promjenjiva varijabla. Pitanje je ima li Josipović 'svoga Josepha Bidena' - igrača koji je Predsjednika sposoban pozicionirati kao lobista s integritetom. Čini mi se da ovaj početni sastav Predsjednikovih ljudi uglavnom ne jamči zamašnjak novoga vremena. Ne bi zapravo bilo loše da naš novi Predsjednik popije kavu s ocem Franom. Ili ga pozove na koncert.
>> Arhiva