Uz susjede koje znaju cijeli život, radni strojevi novi su susjedi stanovnika Gornjeg Mekušja.
"Dvije se godine po jamama vozi i ne možeš normalno proći kao čovjek, nemaš tu slobodu jednostavno. Iz ovog Mekušja moraš ići Kamensko, Sajavac pa Turanj po kilu kruha", rekao je Željko Božić.
Mještani kažu, ne znaš kad je gore, kad nema kiše ili kada pada.
"Ne daj Bože da padne kiša. Evo, prošli tjedan je bila kiša, ne znam što bi trebalo, da si svi kupimo traktore pa da možemo ići po cesti. Rupetine budu nakon dva-tri auta, prođu kamioni koji ne bi trebali biti ovdje, katastrofa", rekao je Ivan Kordić.
Osim što nije za vožnju, cesta sustavno uništava automobile mještana.
"Popravljao sam auto, majstor je rekao da su problem letvice ispod auta, sve se raspalo od ceste", nadodao je Kordić.
U gradu su svjesni poteškoća na terenu.
"Mogu reći da smo mi svjesni situacije i toga kako je živjeti u uvjetima kada je gradilište, da ima i dosta kiše, gradilište kao takvo zahtjeva stalne intervencije. Tijekom ljetnih mjeseci je vruće, pa ima i dosta prašine. Stalno ih molimo za strpljenje", rekla je Ivana Fočić, zamjenica gradonačelnika Karlovca.
Rokovi su, kažu mještani, davno probijeni. U gradu imaju objašnjenje.
"Oborinska odvodnja projektirana je naknadno i kad su se izveli radovi kanalizacije i vode, utvrdilo se da postojeća treba dodatnu intervenciju, pa nije bila opcija to ostaviti", nadodaje Fočić.
Suživot sa radovima, teškom mehanizacijom i prašinom najbolje se vidi na voćnjacima, koji su svakodnevno izloženi prašini.
Strpljenja je sve manje.
"Zalijevaju cestu vodom da ta prašina bude sve manja, ali kako god oni to zalijevaju, nastaju rupe. Onda se teško voziti po toj cesti, trpe automobili, amortizacija, a okolnim putem ako se ide, onda je to i nekih 10 kilometara duže da bi se došlo do istog mjesta u gradu", rekao je Sandro Dujmović.
Koji je redovnim putem od Mekušja udaljen samo dva kilometra.