Uz susjede koje znaju cijeli život, radni strojevi novi su susjedi stanovnika Gornjeg Mekušja.
"Dvije godine se po jamama vozi i ne možeš normalno proći kao čovjek, nemaš tu slobodu jednostavno, iz ovog Mekušja moraš ići Kamensko, Sajavac pa Turanj po kilu kruha", rekao je Željko Božić.
Mještani kažu, ne znaš kad je gore, kad nema kiše ili kada pada.
"Ne daj Bože da padne kiša, evo prošli tjedan je bila kiša, ne znam što bi trebalo, da si svi kupimo traktore pa da možemo ići po cesti, rupetine budu nakon dva, tri auta, prođu kamioni koji ne bi trebali biti ovdje, katastrofa", rekao je Ivan Kordić.
Osim što nije za vožnju, cesta sustavno uništava automobile mještana.
"Popravljao sam auto, majstor je rekao problem su letvice ispod auta, sve se raspalo od ceste", nadodao je Kordić.
U gradu svjesni poteškoća na terenu.
"Ono što mogu reći je da smo mi svjesni situacije i da smo svjesni kako je živjeti u uvjetima kada je gradilište, da ima i dosta kiše, gradilište kao takvo zahtjeva stalne intervencije. Tijekom ljetnih mjeseci je vruće pa ima i dosta prašine, ono što ih stalno molimo za strpljenje", rekla je Ivana Fočić, zamjenica gradonačenika Karlovca.
Rokovi su kažu mještani davno probijeni. U gradu imaju objašnjenje.
"Oborinska odvodnja je naknadno projektirana i kad su se izveli radovi kanalizacije i vode se utvrdilo da postojeća treba dodatnu intervenciju pa nije bila opcija to ostaviti", nadodaje Fočić.
Suživot sa radovima, teškom mehanizacijom i prašinom najbolje se vidi na voćnjacima koji su svakodnevno izloženi prašini.
Strpljenja je sve manje.
"Zalijevaju cestu s vodom da ta prašina bude sve manja, ali kako god oni to zalijevaju nastaju rupe, onda se teško voziti po toj cesti, trpe automobili, amortizacija, a okolnim putem ako se ide je to onda i nekih 10 kilometara duže da bi došli do istog mjesta u gradu", rekao je Sandro Dujmović.
Koji je redovnim putem od Mekušja udaljen samo dva kilometra.