Još dok je bio student elektroenergetike na osječkom FERIT-u Matija Barišin iz Draža u Baranji maštao je o tome kako će jednoga dana raditi u Rimac Automobilima. Pratio je sve natječaje, a onda je, nakon što je diplomirao, skupio hrabrosti te poslao životopis i motivacijsko pismo najpoželjnijem domaćem poslodavcu.
"Sjedili smo na kavama i čitali skripte, a u pauzama od učenja otišao bih na web-stranice Rimac Automobila te provjeravao je li izišao kakav novi oglas za posao. No, uvijek sam se podcjenjivao, smatrajući da ni jedan od tih poslova koji zahtijevaju diplomu ne bih znao raditi, jer nas fakultet nije baš pripremio za ta radna mjesta. U oglasima su bila navedena specifična područja, gdje je bilo potrebno poznavati rad u softverima s kojima se na faksu nismo susretali", ispričao je Matija Barišin za Glas Slavonije.
U jednom se trenutku odlučio prijaviti za stažiranje, a nakon dva tjedna, na vlastito iznenađenje stigao je poziv na razgovor. Dogovorili su ga preko Skypea.
"Bilo me je užasno strah, mislio sam da mi je ovo posljednja prilika da se pokažem u najboljem svjetlu pred poslodavcem u čijoj firmi sanjam raditi odavno. Nakon što je ipak sve prošlo u redu, pozvan sam u drugi krug. Činilo mi se da sve ide u lošem smjeru, kao kad profesoru na pet pitanja zaredom odgovorite “ne znam”, ali pretpostavljam da se u mom glasu osjetio da se želim truditi", rekao je Matija koji je dobio priliku u Odjelu baterijskih sustava.
Godinu dana poslije, stalno je zaposlen u Rimac Automobilima.
"U ovih godinu dana kako radim u Rimac Automobilima naučio sam toliko koliko nisam u pet godina studiranja. Mnogo ljubavi ulažem u svoj posao, znao sam ostajati 12-13 sati u firmi, otići kući i još raditi do 2 sata ujutro. Čak da mi drugdje ponude veću plaću, ne bih išao za novcem. Na poslu se osjećam kao kod kuće, kao da sam parkirao ispred vlastite garaže i to što radim, radim za sebe", zaključio je Matija Barišin za Glas Slavonije.