Profesore, što je po vama najbolje dugoročno rješenje? Najam?
To je vrlo teško reći što je najbolje rješenje, vjerojatno nekakva kombinacija. Premda sam ja osobno skeptičan kod tog rješenja jer je u tradiciji ovog naroda, ovih prostora ipak stjecanje nekretnina, ulaganje u nekretnine, puno više nego u, recimo, znanje ili opremu. Tako da ne očekujem baš neke velike rezultate, iako su to rješenja poznata i u Europi i u zemljama kojima mi težimo, na koje se pokušavamo ugledati.
A što s ostalima? Kako riješiti problem za sve dužnike, koji imaju problema s otplatom, pa i one u eurima?
Tu nema jednostavnih rješenja, nema brzopoteznih rješenja i nema jeftinih rješenja. Načelno govoreći, idealna bi bila situacija da se možemo vratiti na početak i da možemo biti bez bilo kakvih klauzula, osim da imamo svoj vlastiti novac i potpuni monetarni suverenitet. Kako to nemamo i kako to ne možemo napraviti sad preko noći nije moguće ništa pametnije smisliti osim da se svi oni koji su u čitavoj toj priči odreknu dijela svojih potraživanja, odnosno odreknu dijela svojih ambicija da potpuno neokrznuti izađu iz toga i da se taj trošak ravnomjerno rasporedi.
Je li se vlada zaletjela s ovom kratkoročnom mjerom? Vidimo da pomaže i onima koji nisu najugroženiji, a ne pomaže primjerice poljoprivrednicima?
Da, definitivno to jest na brzinu napravljeno. Ja to mogu razumjeti. Izborna je godina, mogu razumjeti da je situacija prilično eksplozivna, mogu razumjeti motive i pobude vlade da se sada promptno reagira iako jej trebalo reagirati barem unatrag tri godine. Ali ona definitivno jest ishitrena jer jedan dio stanovništva isključuje iz te priče, nije socijalno uravnotežena. I možemo očekivati određeni domino efekt.
Evo još jednog mogućeg rješenja krize sa švicarcima
Je li poslovanje s valutnom klauzulom, za dugoročne kredite, nakon ovih iskustava, održivo?
Vjerojatno je održivo pod pretpostavkom da imate najveći dio valutne klauzule u eurima, s obzirom da je specifičnost hrvatskog gospodarstva i to da je ono visoko eurizirano gledano s aspekta kredita i depozita i s obzirom na međunarodne pričuve središnje banke. Dakle, braniti paritet eura i kune je moguće. Moguće je srednjeročno, moguće je i dugoročno. Ali ja bih se vratio na početak cijela priče - zbog čega mi nemamo suvremenu monetarnu politiku i zbog čega kuna nije jedini novac. To je teško teorijsko pitanje i teško praktično i političko pitanje, ali nas definitivno vraća na početak priče, na fundamente naše ekonomije koji nisu dobri i koji onda generiraju i ovakva rješenja.
Još od prvog uzleta švicarskog franka, vodi se pravosudna bitka, a to će sigurno još i potrajati. Četiri godine čeka se i ocjena ustavnosti valutne klauzule. Koliko bi pravosuđe moglo pridonijeti da se neke stvari barem malo raščiste?
Definitivno može puno pridonijeti pravosuđe, to je jedna grana vlasti. Prema tome, ako je zakonodavac i pogriješio, pod pretpostavkom da se složimo da je valutna klauzula neustavna, ona može naravno biti i ustavna, ali pravosuđe u takvoj situaciji mora jasno i glasno reći što s valutnom klauzulom s aspekta ustavnosti. Je li zakonodavac u tom smislu pogriješio ili nije.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook