Zamislite da u ranu jesen ulazite u prekrasan botanički vrt i divite se svemu što ondje vidite. Oko vas su grmovi puni šarenih cvjetova, oko njih kamenovi, u visinu se dižu drvèta s dugačkim granama, a s njih padaju listovi.
Premda vam neke riječi iz prethodne rečenice zvuče neobično, sve su ispravno napisane, no vjerojatno biste umjesto njih radije upotrijebili odgovarajuće zbirne imenice. Onda bi ta rečenica izgledala ovako:
Oko vas je grmlje puno šarenog cvijeća, oko njih kamenje, u visinu se diže drveće s dugačkim granjem, a s njih pada lišće.
Imenice grmlje, cvijeće, kamenje, drveće, granje, lišće su zbirne imenice te označavaju skupinu istovrsnih bića ili predmeta koji se promatraju kao cjelina. Dakle, grmlje je skup grmova, cvijeće skup cvjetova, lišće skup listova itd. Zbirne imenice su jedinstvene jer su u obliku jednine, a izražavaju mnoštvo. Mogu biti srednjega (biserje, grožđe, otočje, voće) ili ženskoga roda (momčad, djeca).
Jednina ili množina
Neke imenice čak nemaju "pravu" množinu, već se ona izražava upravo zbirnom imenicom. Tako množina imenice dijete glasi djeca, brat - braća, gospodin – gospoda.
Nerijetko nailazimo na rečenice poput Braća su se posvađali., no to je pogrešno. Naime, uz zbirne imenice ženskoga roda stoji glagol u množini, stoga je pravilno: Braća su se posvađala. ili Djeca su se igrala.
Napomenimo i da uz zbirne imenice srednjeg roda stoji uz glagol u jednini: Momčad je pobijedila. Lišće je opalo.
Budući da predstavljaju skup jedinki, zbirne imenice u pravilu nemaju množinu. Iznimke su slučajevi kada imamo više takvih skupova, npr. kod imenice momčad: Dvije momčadi izborile su mjesto u finalu.