Katkad govornici povezuju riječi koje nisu etimološki srodne, ali slično zvuče, pa smatraju da imaju i slično značenje. Ta se jezična pojava naziva pučka etimologija, a riječi koje nastanu na taj način mogu biti vrlo zanimljive, pa čak i komične.
Poslije smrti – što?
Kad biste pročitali da je nešto objavljeno postumno, biste li pomislili da je to tipfeler? Ili bi vam bilo veće iznenađenje čuti da je to zapravo pravilan oblik riječi?
Riječ postumno dolazi od lat. postumus, što znači 'dijete koje se rodilo nakon očeve smrti, posmrče'. Pučkoetimološki se pak riječ pogrešno dovela u vezu sa zemljom (post humus) i tako je nastalo posthumno.
Iako je oblik posthumno vjerojatno rašireniji u upotrebi, imajte na umu da nije pravilan, a ako vam se baš ne sviđa, slobodno upotrijebite hrvatsku riječ – posmrtno.
U polukliniku zbog mladeža
Čovjek uči dok je živ. Nedavno sam i ja saznala da cijeli život pogrešno govorim auspuh umjesto – auspuf! Tako je u narodu i madež postao mladež, a ožujak je prekršten u ožuljak. Ako svira, logično je da se naziva svirena (kakva sirena, ona je u moru), a ako ždere ono što mu se nađe na putu, onda je buldožder.
Kad želimo kratku kavu, naručujemo ekspreso (brzo se priprema, još brže popije), samo moramo pripaziti da od previše kava ne dobijemo zubni kvarijes. Sreća da su ljudi izmislili uređaje koji pomažu prilagoditi temperaturu našim potrebama – zimi za to imamo grijator, a ljeti vrtilator. U trgovinama pak ima svega, tamo ćemo se uputiti ako moramo kupiti namjernice za ručak, produženi kabel ili nam možda zahvali građevinski materijal.
Svega ima u našem jeziku, ali nemojte se zbog toga previše sjekirati da ne biste završili u poluklinici!