Prvo ćemo razjasniti razliku između pojmova broj i brojka. Broj prvenstveno ima matematičko značenje, a definira se kao riječ ili simbol za izražavanje količine jedinica. Brojka je pak znak kojim označujemo broj, odnosno znamenka (5, 10, 555, 1000).
Brojka 10 je dvoznamenkasti broj, a brojka 555 troznamenkasti.
Često možemo vidjeti da su se povećale brojke novih slučajeva ili da brojka nezaposlenih polako pada, no to je pogrešno. U tim bi primjerima brojku trebalo zamijeniti brojem:
Povećao se broj novih slučajeva.
Broj nezaposlenih polako pada.
Ni obrnuta situacija nije tako rijetka, pa tako nailazimo na arapske ili rimske brojeve, a to su zapravo brojke.
U školi se uči pisati i rimskim brojkama.
Muke po kombinacijama
A što kada trebamo kombinirati brojku i riječ? Dodajemo li rednom broju -i ili -ti, kako kraće pišemo tridesetak, stotinjak, dvadesete ili dvadesetogodišnjak?
Što se tiče glavnih i rednih brojeva, tu je pravilo jednostavno – glavne pišemo bez točke, a redne s točkom. Međutim, sigurno ste naišli na oblike poput 20-ti, 4-ti, 8-mi, 100-i. Ne samo da su nastavci suvišni i mogu se samo zamijeniti točkom, oni su i pogrešno napisani. Ti bi se primjeri, naime, čitali: dvadesetti, četiriti, osammi, stoi. Dakle, treba ih pisati: 20., 4., 8. i 100.
Želimo li količinu izraziti približno, brojci ćemo dodati nastavak, ali pritom također treba paziti kako se brojka čita i na koje slovo završava. Pogrešno je pisati 20-te, 60-tih, 30-tak, 100-njak ili 800-injak jer bi riječima to bilo: dvasesette, šezdesettih, tridesettak, stonjak, osamstoinjak. Nema baš smisla, zar ne? Točno bi bilo: 20-e, 60-ih, 30-ak, 100-tinjak, 800-tinjak.
Kad nekome ili nečemu želimo dodati dob, najčešće ćemo također kombinirati brojke i slova. U tim slučajevima treba imati na umu da crtica označava umetak -o- te ga nije potrebno pisati. Tako ćemo umjesto 20-ogodišnjak, 56-ogodišnji ili 100-ogodišnje stablo pisati 20-godišnjak, 56-godišnji i 100-godišnje stablo.
Može i riječima
Brojeve do deset i okrugle brojeve trebali bismo svakako pisati riječima: pet, deset, sedmi, tridesete, stotinjak, šestogodišnjak. No ništa nas (osim možda vremena) ne sprječava da i ostale brojeve tako pišemo: trideset dva ili trideset i dva, sto devedeset peti ili sto devedeset i peti, pedesetšestogodišnjak i sl.
Također se preporučuje da se rečenice ne započinju brojkama, pa ako imamo broj na početku rečenice, trebali bismo ga pisati riječima:
Petnaest osoba došlo je na sastanak.
Dvadesettrogodišnjak je zabio odlučujući gol.