Odgovor je svugdje isti - sve više djece treba pomoć - koje nema dovoljno. Neke sredine same uzimaju stvar u svoje ruke, jer na natječaje za logopede javljaju se jedino stručnjaci iz Tuzle ili Beograda.
Logopeda su u Klanjcu tražili godinu dana. Uspjeli su tek ovaj tjedan - od kada u novom kabinetu radi logopedica Tomislava Strsoglavec koja nakon diplome nije ni dana bila nezaposlena. "Tri do četiri ponude kroz godinu sam sigurno dobivala", rekla je Strsoglavec.
Država nije pomogla u njezinu zaposlenju - kabinet je financiran od strane lokalne zajednice i županije.
"Na natječaj nam se javilo dvoje logopeda, naša današnja i jedna iz Zagreba koja se do odluke već zaposlila", rekla je Jasna Kmenički, predsjednica Udruge Korak po korak do zdravlja.
Nezaposlenih gotovo nema, no Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet svake godine upisuje tek 50 budućih logopeda. Brojka se ne mijenja, unatoč tome što svako treće vrtićko dijete treba pomoć. Njezin brat pregled je čekao još duže. Nije hitan slučaj, a u bolnicama na red prvo dolaze ozbiljnije dijagnoze.
"Koliko onda sa sinom čekate? On je sad 7 i pol godina, znači tri godine, ali još nije bio u obradi. Uopće", rekla je Dorotea Vdović iz Klanjca.
Listama čekanja zakrčena je i Slavonija. U Vinkovcima rade tek dva logopeda, privatnih nema. A rad u pretežno ženskom zanimanju usporen je i zbog porodiljnih dopusta.
"Za to vrijeme dok se logopedica nalazi na porodiljnom dopustu, niti jedan put OB Vinkovci nije uspjela osigurati zamjenu za logopeda", požalila se majka Sanja Kovač.
Pomažu zato udruge, no njihova sredstva su minimalna. "Raspisali smo natječaj i javio nam se logoped iz Tuzle i logoped iz Beograda. Nažalost, nema logopeda, nama je nejasno zbog čega", kazao je Tomislav Velić iz udruge Bubamara u Vinkovcima.
Većina logopeda radi u Zagrebu. Najzakinutije su male sredine. Nitko, čini se, ne nudi pravedno rješenje za cijelu Hrvatsku.