U Hrvatskoj su svi već pomalo umorni od „podjela“, posebno kada su svim građanima zajedničke želje: bolji život i viši standard. I to su teme na kojima se treba inzistirati. Upravo zato, nekoliko je „zamki“ i „smicalica“ na koje valja obratiti pozornost.
Kolumna Gabrijele Kišiček: Jeste li svjesni što vam 'serviraju' političari?
Jedna od njih su „trivijalne tvrdnje“ koje se maskiraju u predizborna obećanja: treba povećati gospodarski rast, treba potaknuti proizvodnju, treba dovesti strane investicije, smanjiti nezaposlenost….
Te su tvrdnje trivijalne zato što se s njima svi slažu. Pa tko će reći suprotno, tko će sumnjati u važnost rasta i razvoja, tko će se tome usprotiviti? Dakle, svi se s tim slažemo, sve stranke, svi kandidati, sve koalicije…Ono u čemu će se eventualno razlikovati su ideje kako to postići.
Zato treba tražiti i kritički slušati konkretne ideje, odgovore na pitanja: kako ćete to napraviti?! I na takva je pitanja mnogo teže dati odgovor. Lakše je mahati zastavom, politizirati Domovinski rat i Vukovar, spočitavati prošlost i diskutirati o ideologijama. Naravno, sve su teme podložne raspravama i propitivanju, ali u predizborno vrijeme i situaciji u kojoj se Hrvatska nalazi, važno je znati prioritete.
Prepoznajte erističke trikove koje koriste političari
A kada se od prioriteta želi odlutati (ili se žele nametnuti drugi prioriteti) političari koriste erističke trikove. Jedna od čestih retoričkih smicalica je mutatio controversiae. Kada se na pitanje, primjerice: Kako ćete smanjiti vanjski dug? traži način da se prijeđe na drugu temu. Pa se onda nabrajaju krivci za vanjski dug, govori se o prethodnim vladama, prošlim ministrima, pljačkama i privatizacijama. Možda su to, u nekom drugom trenutku relevantne teme, ali često koriste kao trikovi da se izbjegne konkretan odgovor na konkretno postavljeno pitanje.
Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara. U političkim raspravama jedan od trikova je i tzv. strašilo (straw man), a sastoji se u tome da se sugovorniku (političkom oponentu, ali moguće i novinaru tijekom intervjua) „stavljaju riječi u usta“, odnosno proširuju se njegove tvrdnje.
Primjerice, osoba A kaže: U kampanji bi se trebalo više govoriti o rješavanju gorućih gospodarskih problema nego o homoseksualnim brakovima. A osoba B kaže: Dakle, vi mislite da pitanje ljudskih prava i sloboda nije nešto čime bi se hrvatski političari trebali baviti. Trik se sastoji u pripisivanju riječi koje nisu izgovorene, a da bi se skrenulo s jedne teme na drugu. I već možemo pretpostaviti nastavak ovakve rasprave: tko štiti, a tko ugrožava ljudska prava, tko je izašao iz komunizma, a tko nije, tko je „zadrt“, a tko liberalan... Sve što se toliko mnogo puta moglo čuti. Okretanje prošlosti kad se nema što ponuditi u budućnosti, postaje dio hrvatskog političkog folklora.
Stvaranje straha i korištenje prijetnji
Upozorenja o „povratku na staro“, o „uništavanju i urušavanju države“ samo su dio prikrivenih argumenata kojima se stvara strah i koriste prijetnje ili tzv. argumentum ad baculum. Glasače se tako nastoji uvjeriti da ne biraju samo političku stranku već odlučuju o životu i smrti.
Nepotrebno se dramatizira, predviđaju se apokaliptični scenariji, „proriče“ se budućnost, a sve sa svrhom stvaranja retoričkog spektakla u kojem se zaobilaze razum i logika. Na takve trikove ne treba nasjedati.
Predizborna kampanja jest borba za glasove birača, ali borba argumentima, a ne trikovima. Birači moraju biti kritična i zahtjevna publika, a političari glas na izborima moraju zaslužiti.
EMOCIJE KOD POLITIČARA: Kako prepoznati kada su opravdane, a kada služe za manipuliranje
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook