Davno se prestalo vjerovati kako su samo racionalni argumenti, oni koji su valjani, ispravni i dobri. Postoje situacije u kojima je moguće pa čak i ključno odluke donositi i argumentirati ih upravo djelujući na osjećaje humanosti, empatije, ali i straha, ponosa, dostojanstva, ljutnje… Međutim, treba znati prepoznati kada su emocije opravdane, a kada služe za zamagljivanje razuma i manipuliranje.
Pročitajte i ovo
Argumentum ad metum ili argumentum in terrorem argumentacijska je pogreška kojom se potiče strah i predrasude kod slušača. Iako se ona nije često pojavljivala u izjavama ozbiljnih političara, svakako ih se mnogo moglo čuti putem različitih portala i društvenih mreža.
Manipulacija građanima
No, među političarima koji se takvih argumenata ne libe ističe se Damir Kajin. On kaže: Jasno da ljudima koji uđu u Hrvatsku treba pomoći, ali da su pokazali samo deset posto agresivnosti koju su pokazali spram hrvatske policije, u deset dana je ISIL mogao biti svladan. Nesuvisla izjava kojom preuveličava “agresivnost”za cilj ima upravo izazivanje straha zbog dolaska „agresivnih migranata“, eventualnog širenja terorizma, a zatim i islamizacije, okupacije i drugih sličnih malo vjerojatnih scenarija. Retorička je to taktika kojom se nastoji manipulirati građanima, a koja je bez racionalnog temelja.
Primjetite 'slipperyslope'
Kajin, nadalje, ističe: Danas se u 90 posto slučajeva zbrinjava one koji bi trebali biti na fronti i braniti svoj dom. Ako je ISIL terorizam, a jest, onda je to zločin protiv kojeg bi se trebalo boriti domicilno stanovništvo, no ako svi napuste svoj dom, za pet godina će se na Bliskom istoku za europske vrijednosti boriti naša djeca.
Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara. Primjer je to argumentacijske pogreške tzv. skliskog terena (slipperyslope) kojom se izaziva strah kroz prognoziranje negativnih (strašnih) posljedica. Naime, ističe se jedna uzročno-posljedična veza u kojoj je posljedica iznimno negativna, ali bez jasnog i racionalnog uporišta u uzroku. Kajin, poput proroka, vidi kakva će biti Europa, kakav će biti Bliski istok te da će se „naša djeca boriti za europske vrijednosti“. Nasumce izabran podatak od visokih 90% muškaraca također pridonosi izazivanju straha. A još se k tome i o „agresivnim“ muškarcima, koji bi prema mišljenju Kajina, svladali ISIL za 10 dana sa samo 10% svoje snage?! Retorika je to kojom se neutemeljeno širi strah, produbljuju predrasude, a potpuno zaobilaze razum i logika.
Kolumna Gabrijele Kišiček: Jeste li svjesni što vam 'serviraju' političari?
Na sreću, takvih je političkih izjava bilo malo. Ono što se mnogo češće moglo čuti bilo je „zanemarivanje alternative“ posebice na relaciji HDZ – SDP, a koje se očitovalo kroz to da je moguće ili čuvati sigurnost granica i građana Hrvatske ili biti humanitaran i solidaran te pomoći izbjeglicama. Čini se da dvije najveće stranke misle da će smak svijeta doći ako se oni ponekad u nečemu i slože. Naime, i jedni i drugi zagovaraju human odnos prema izbjeglicama i sigurnost granica Hrvatske. No, prepirke i „spuštanja“ putem medija ne prestaju. Ako jedni zagovaraju humanost, oponenti im zamjeraju nesposobnost i izgubljenost. S druge pak strane, one koji u prvi plan stavljaju sigurnost granica i građana, proglašava se nehumanima. Kao da su sigurnost i humanost u suprotnosti.
MINISTAR OSTOJIĆ POSTAO HIT 'Salaam alaykum! Hello, my name iz Ranko'
Važnost kritičke publike
Apelirati na emocije, pokazati slikom, riječima potkrijepiti ljudsku patnju, djelovati na empatiju i suosjećanje dio je argumentacije u specifičnim situacijama. No, i tada s mjerom. Jer emotivna argumentacija bez ikakve povezanosti s razumom prerasta u patetiku s jedne strane ili u govor mržnje s druge strane.
Retorika u kojoj su emocije same sebi svrha, postaje sredstvo manipuliranja nekritičnom publikom. Uvažiti emocije kao argumente, prihvatiti ih, opravdavati i donositi odluke na temelju emocija, u određenim je situacijama prihvatljivo, štoviše i poželjno, ali uvijek sa zrnom soli.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
