Supovi su nekada bili uobičajen prizor u cijeloj Hrvatskoj pa tako i u Dalmaciji, a da bi se to opet dogodilo potreban je predan i kontinuiran rad na suzbijanju praksi koje dovode do tragičnih slučajeva poput nedavnog stradavanja bjeloglavog supa, upozorili su iz BIOM-a, jedne od vodećih organizacija civilnog društva u Hrvatskoj, koja se bavi očuvanjem prirode, njezinim promicanjem i popularizacijom.
Tri su tjedna minula otkad je na području Vinjana Donjih nađen ozlijeđeni bjeloglavi sup. Nesretna ptica je imala prostrijelnu ranu noge, a iako je smještena u specijalizirani centar za njegu preminula je zbog težine ozljeda dva dana kasnije. Kriminalističko istraživanje je u tijeku, a s obzirom na to da je riječ o ptici koja je zaštićena zakonom, o svemu je obaviješteno i nadležno općinsko državno odvjetništvo.
Pola milijuna ptica strada u krivolovu u Hrvatskoj
Tragično stradavanje još jedno je u tužnom nizu, naime, početkom 2020. stradala su četiri ibisa, od čega dvije jedinke u krivolovu, nedaleko od Parka prirode Vransko jezero. Krajem te godine pronađen je stradali kvarnerski sup Fojiška u Crnoj Gori, gdje je dvije godine ranije na Ulcinjskoj solani olovnom sačmom ustrijeljen kvarnerski sup Perun.
Dio je to crne statistike. Stručna procjena govori da oko 500.000 ptica godišnje strada u krivolovu u Hrvatskoj. Mnoge su od njih ''šaptom pale'' jer se radilo o lovnim vrstama ili pticama koje nisu nosile satelitske odašiljače, upozorili su iz BIOM-a: ''Praćenje ptica putem satelitskih odašiljača u Hrvatskoj je još uvijek rijetkost, a bojimo se kako će značajnije primjena ove metode samo dodatno povećati naše razočaranje u rad službi čija je obveza suzbijanje krivolovnih praksi te drugih oblika ilegalnih radnji prema divljim vrstama''.
Utjehu je donekle pružio drugi slučaj supa koji je gotovo istovremeno pronađen iscrpljen na otoku Hvaru gdje su ga zbrinuli lokalni lovci i stavili ga na trajekt kako bi ga mogla preuzeti stručna osoba.
Ove je godine ljubitelje prirode razveselila i vijest o ponovnom gniježđenju bjeloglavih supova na planini Učki u području istoimenog parka prirode i to nakon više od sto godina izbivanja. Taj je događaj potvrdio da provedba aktivnih mjera očuvanja bjeloglavog supa ne samo da pomaže pticama na postojećim kolonijama, već im omogućuje širenje u druga područja, odnosno povratak na povijesna gnijezdilišta u kopnenom dijelu Hrvatske, istaknuli su iz BIOM-a.
Zvala se Laura
A još prije koji mjesec činilo se da se sreća osmjehnula i Lauri. Samo nekoliko mjeseci prije nego će izgubiti život kod Imotskog, Lauru su početkom kolovoza od utapanja u moru spasili nautičari iz Slovenije te je uz još 11 bjeloglavih supova spašenih ove godine bila na oporavku u Oporavilištu u Belom na otoku Cresu.
Centrom za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli na Cresu od 2014. upravlja Javna ustanova ''Priroda'' Primorsko – goranskom županijom i Gradom Cresom kao partnerima, a veliku podršku pružaju Zoološki vrt Grada Zagreba te udruge BIOM i Tramuntana, a ima i podršku Ministarstva turizma i sporta te Turističke zajednice Grada Cresa. Godišnje se za centar izdvaja oko pola milijuna kuna, a osim institucionalne podrške centar Beli osigurava sredstva i kroz razne projekte.
Važnu ulogu u tome ima LIFE SUPport, petogodišnji projekt vrijedan više od dva milijuna eura koji počinje u siječnju iduće godine, 60 posto se financira iz programa LIFE Europske unije (EU), a njime će se unaprijediti zaštita bjeloglavih supova i uvjeti njihova gniježđenja u Hrvatskoj.
Uz oporavilište na Cresu, i oporavilište udruge Sokolarski centar Šibenik specijalizirano je za skrb o pticama grabljivicama te još sedam oporavilišta koji imaju uvjete za zaprimanje ptica, a oporavilišta za divlje životinje u Hrvatskoj funkcioniraju od 2004. i financiraju se iz državnog proračuna, putem stranih projekata ili EU sredstava.
Lani je potpisano i šest ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava u vrijednosti 24,95 milijuna kuna koje je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja osiguralo iz Kohezijskog fonda u okviru poziva ''Unapređenje i povećanje kapaciteta oporavilišta za divlje životinje''.
Bjeloglavi vladari neba
Bjeloglavi sup (lat. Gyps fulvus) najveća je ptica koja gnijezdi u Hrvatskoj, visine do 110 centimetara i raspona krila koji doseže čak 280 centimetara te masom odrasle jedinke koja se kreće do sedam do 12 kilograma. Jedini je predstavnik skupine strvinara koji se održao u Hrvatskoj, čije su nebo prošloga stoljeća krasile još dvije vrste strvinara - crkavica (lat. Neophron precnopterus) i sup starješina (lat. Aegypius monachus). Supovi su dugovječni, u zatočeništvu mogu živjeti do 40 godina, a u prirodi kraće.
Jedina preostala gnijezdeća populacija bjeloglavih vladara neba održala se na području kvarnerskih otoka - Cres, Krk, Plavnik i Prvić. Hrvatska je dom jednoj od rijetkih populacija bjeloglavih supova i na širem području, naime, najbliže kolonije bjeloglavih supova nalaze se u sjevernoj Italiji i u dijelu Srbije.
Supovi su karizmatične ptice, a postali su dio narodnih priča i legendi, preuzimajući važnu ekološku i kulturološku ulogu na otočnom prostoru, naime, ove impresivne ptice imaju ulogu ''čistača'' prirode i nikada ne usmrćuju druge životinje zbog prehrane. Hrane se isključivo strvinama velikih i srednjih sisavaca i nikada ne jedu živi plijen zbog čega u ekosustavu imaju ulogu 'higijeničarske službe' jer na taj način sprečavaju potencijalno širenje zaraza.
Jedinstvena kvarnerska magija
Iako bjeloglavi supovi žive i u drugim državama svijeta, u Europi primjerice u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Srbiji, Grčkoj i Bugarskoj, 'kvarnerska populacija' jedinstvena je u svijetu jer se ptice ovdje gnijezde na liticama neposredno iznad mora, a u drugim zemljama pretežno u planinskim područjima.
''U Hrvatskoj su ove godine na kvarnerskim otocima 124 para imala aktivna gnijezda. Na 116 gnijezda praćena je uspješnost gniježđenja te je pronađeno 98 opernaćenih ptića. Ako se u obzir uzmu i gnijezda koja nije bilo moguće obići brojka ptića je možda prelazila 100. Ove godine otkrivena je i nova lokacija gniježđenja na Cresu te prva lokacija na kopnu nakon više desetljeća odsustva – Učka'', istaknuo je za DNEVNIK.hr Goran Šikić iz BIOM-a.
Mladi supovi se nakon prvih letova kratko zadržavaju na Kvarneru. Odlaze na petogodišnja 'lutanja' po Europi, čak i Africi, a oko svoje četvrte ili pete godine, kad postanu spolno zreli, ponovno se vraćaju na kvarnerske litice kako bi našli stalnog partnera i savili gnijezdo. Supovi svoje gnijezdo promjera od 60 centimetara do jednog metra svijaju na kamenim policama. Grade ga oba roditelja, a ženka u razdoblju od prosinca do siječnja snese samo jedno jaje promjera oko 10 centimetara o kojem se zajednički brinu. Supovi su, kao i neke druge vrste ptica, doživotno vezani uz svojeg bračnog partnera.
Najčešće lete u skupinama, gotovo ne mašući krilima i satima pretražuju teren u potrazi za hranom. Vrlo lagano prelaze velike udaljenosti, a pojava ovih magičnih ptica u zraku ili na nekoj od otočnih litica ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Supovi znaju stradati i kada nevješto okončaju prve letove iz gnijezda ili kada ispadnu iz njih nakon čega ih podno litica i u moru nerijetko pronalazi i spašava lokalno stanovništvo.
Kolateralne žrtve ilegalnih praksi
Tijekom posljednjih šest godina koliko prate supove s Javnom ustanovom Priroda iz Primorsko-goranske županije populacija supova je stabilna nakon nekoliko godina pada brojnosti gnijezdećih parova: ''Najveća prijetnja supovima je manjak hrane u prirodi – strvina, prvenstveno zbog smanjenja ekstenzivnost stočarstva i manjeg broja uginule stoke. Ostale značajne prijetnje su stradavanje od strujnog udara na neizoliranim dalekovodima, pad mladunaca u more zbog uznemiravanja te slučajno trovanje otrovanim strvinama''.
Bjeloglavi supovi kao strvinari u potrazi za hranom svakodnevno mogu preletjeti kilometarske udaljenosti. Supovi s Kvarnera redovito se po hranu znaju zaletjeti do sjeverne Italije. Jasno je stoga kako se supa ne može očuvati samo fokusiranjem na manje lokacije poput pojedine planine ili otoka, već je nužno osigurati uklanjanje postojećih prijetnji na puno širem području, pa čak i u susjednim zemljama, ističu iz BIOM-a.
Naglašavaju i da opstanak ove ugrožene vrste neizostavno ovisi i o ljudima: ''Kad je riječ o bjeloglavim supovima, njihovo očuvanje podrazumijeva brigu za svaku pojedinu jedinku. Supovima je, naime, potrebno pet dugih godina da dosegnu spolnu zrelost i potom, ako uspiju, iznesu na svijet tek jednog jedinog ptića godišnje. Zato je svaki smrtni slučaj u ovako malobrojnoj populaciji velika stvar. Za razumijevanje brojnosti ove vrste kod nas, možda će poslužiti primjer kako je danas broj stanara u nekim većim zagrebačkim neboderima veći od ukupnog broja odraslih (spolno zrelih) jedinki ove vrste u Hrvatskoj''.
Važno je imati na umu da samo proglašenje vrste ugroženom iz zaštićenom bez ciljeva očuvanja i plana provedbe nije dovoljno te se upravo iz tog razloga rade planovi upravljanja i za određene strogo zaštićene vrste i za zaštićena područja.
Plan koji ne smije ostati mrtvo slovo na papiru
Pomoć bi u ovom slučaju trebao biti Akcijski plan za zaštitu bjeloglavih supova, a da je proces izrade u tijeku, kazali su za DNEVNIK.hr iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, koje je pridruženi partner BIOM-a na projektu LIFE SUPport i kroz njega bi trebalo usvojiti Akcijski plan. BIOM je, naime, s drugim dionicima izradio stručnu podlogu za prijedlog Plana upravljanja s akcijskim planom za zaštitu bjeloglavog supa u Hrvatskoj, i ona uključuje analizu stanja vrste te viziju, ciljeve i aktivnosti.
''Cilj akcijskog plana je podići populaciju bjeloglavog supa na 150 gnijezdećih parova koja je stabilna na kvarnerskim otocima, sa snažnim potencijalom za širenje na okolna kopnena područja. Formulirani su ciljevi koji će smanjiti prijetnje koje izazivaju dodanu neprirodnu smrtnost ptica - osigurati dodatne izvore hrane, smanjiti razinu elektrokucije supova, suzbiti prijetnju trovanja i uznemiravanja te očuvati ekstenzivno stočarstvo na kvarnerskim otocima uz suzbijanje problema koje predstavljaju divlja svinja i čagalj kao divljač koja nije autohtona na tom području'', objasnio je Šikić.
Određeni zakonodavni okvir za zaštitu vrste već postoji, a to su Zakon o zaštiti prirode, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama i Pravilnik o ciljevima očuvanja i mjerama očuvanja ciljnih vrsta ptica u područjima ekološke mreže. Direktne mjere zaštite na regionalnoj razini provode javne ustanove, konkretno JU ''Priroda''. Što se tiče dobre prakse koja postoje u drugim zemljama s velikim populacijama bjeloglavih supova, Šikić ističe Španjolsku te Bugarsku koja ima ''dobar sustav brze dojave u slučaju da se GPS odašiljačem označena ptica prestane kretati što uvelike pomaže u otkrivanju uzroka trovanja''.
Pravosuđe kao najslabija karika
Kad je riječ o tome koliko ozbiljno nadležni pristupaju stradavanju supova s naglaskom na recentne slučajeve trovanja i propucavanja te adekvatnom kažnjavanju odgovornih, Šikić napominje da su ovakvi slučajevi vrlo složeni i procesuiranje ovisi o situaciji i tome gdje se zločin dogodio.
''Protokoli za postupanje postoje te bi trebali biti uključeni Državni inspektorat i policija te na kraju Državno odvjetništvo i sudovi. Ovakvi slučajevi usmrćivanja supova i drugih životinja se događaju, ali do sad nitko nije bio osuđen zbog toga te je iz toga evidentno da se ti slučajevi ne shvaćaju ozbiljno'', istaknuo je Šikić i upozorio: ''Stvari se neće promijeniti dok god netko ne bude osuđen zbog kaznenih djela protiv okoliša. Ovdje je pravosuđe najslabija karika i treba raditi na njihovu osvještavanju''.