Neimaština, bolesti, politički prevrati i na kraju uragani, poplave i potres. To je slika Haitija, karipske države zadnje žrtve moći prirode nad nemoći čovjeka. Haiti odudara od slike Kariba, jer ta država nije turistička destinacija. One koje to jesu, poput Barbadosa, ili Jamajke, također nisu bog zna kako bogate, ljepote im izrabljuju dojučerašnji kolonizatori, bore se s kriminalom, ali su ipak pravno uređene osobito one u sustavu Commonwealtha. Za razliku od tih, do prije 3 do 4 desetljeća još kolonija, Haiti je zemlja s dvjestogodišnjom neovisnosti.
>> VIDEO: Dramatične snimke spašavanja curice iz ruševina
Njezina povijest od tada je povijest političkih udara i prevrata. Povijest korumpiranih diktatora-marioneta moćnih vlada. Prije 19 godina, poslije 30-godišnje diktature liječnika i tirana Duvaliera i njegove vojne hunte, na vlast je izborima došao svećenik, Jean Bertrans Aristid. Taj navodno američki igrač, odmah je pao zbog vojnoga puča, pa se vratio 1994. godine. Svrgnut je pobunom 2004. godine, a pobjegao je, tvrdi se, u Južnoafričku republiku, a on pak kaže da su ga oteli američki marinci, jer za mandata nije mogao udovoljiti SAD-u i dopustiti im privatizaciju telefonske i elektroenergetske kompanije.
Haiti je i danas izoliran od svijeta. 80 posto stanovništva živi u krajnjem siromaštvu, umire se od AIDS-a, ali i raznih drugih bolesti. Živjeti se pokušava od poljoprivrede koja je skoro pa na srednjovjekovnoj razini. Narko kriminal cvate, njime upravljaju premijeri i vlade, koje se smjenjuje pučevima. Deklarativno kršćani, katolici i protestanti, Haićani ipak radije prakticiraju vudu obrede nego što slušaju misionare. Povijest ove zemlje je primjer kako neobrazovanost i loša vodstva živote drugih lako odvedu u pakao. Dolazak potresa govori, kao po onoj narodnoj, kako jedno zlo nikad ne dolazi samo.