Pred međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova Mađari tuže Hrvatsku zbog neprovođenja ugovora o plinskom biznisu, a iznosi mogućih odšteta penju se na nekoliko milijardi kuna.
I u Washingtonu se odlučuje o milijardama koje netko mora platiti, no kad počnemo sa završenim arbitražama postavlja se pitanje koliko je država dužna platiti Mađarima nakon izgubljenog spora.
Treba platiti presudu, a u ovom slučaju se govori i o par stotina milijuna kuna u sporu oko tzv plinskog biznisa koji traje od 2012. Govori se od 210 do 240 milijuna kuna. Hrvatska strana mora platiti cijeli proces, mađarsku stranu, svoje odvjetnike... A svakim danom kašnjenja kamate će rasti. Dakle, što brže platiti bit će bolje za nas porezne obveznike.
Odluka u Ženevi i gubitak spora ne moraju značiti da ćemo izgubiti i u Washingtonu. Hrvatska strana je u tom sporu svoje svjedoke ispitala. Još predstoji da mađarska strana svoje svjedoke izvede pred arbitražno sudsko vijeće. Tek sljedeće godine bit će odluka koja će biti konačna u slučaju INA MOL.
Cijeli je proces počeo 2013. Mađarska strana tužila je Hrvatsku da ne poštuje plinski biznis, iznos koji je prema nekim procjenama, mađarska strana tražila je 2,5 milijarde kuna. Teško je utvrditi. No, to bi bio gubitak na plinskom biznisu za hrvatsku stranu. A tu još nema uračunatih kamata.
Zašto se države i tvrtke odlučuju na ovakve ad hoc sazvane žalbene sudove kao ovaj u Washingtonu?
Teško je vjerovati da bi općinski sud, bilo koji u Hrvatskoj ili u Mađarskoj mogao na sebe preuzeti takve specijalizirane i teške predmete, pa tako države i tvrtke preuzimaju odgovornost i odlaze na arbitražni ad hoc sud. Prednosti arbitraže su brzo donošenje odluke. Odluka se može donositi u dvije, četiri ili šest godina. Utvrđuje se sastav arbitražnog sudskog vijeća. Svaka strana može imenovati svog arbitra, no oni djeluju neovisno. Utvrđuju se dokazi i način kako će se suditi. Tako se potvrđuje i autentičnost medijskih natpisa i svega što se odnosilo na slučaj INA MOL.
U ovakvim sporovima nema mogućnosti žalbe. Nakon arbitražne odluke više se ni jedna strana ne može žaliti i sve se odvija u tajnosti. Podaci koji cure su kapi u odnosu na ono što se događa pred hrvatskim pravosuđem.
Koliko su teške ostale žalbe?
Gotovo su slične. Kao primjerice projekt Golf Dubrovnik od 2017. 3,7 milijardi kuna traži privatni investitor, jer godinama ne može pokrenuti projekt izgradnje golf terena na Srđu, hotela, luksuznih apartmana - iako je kupio zemljište. U ovom trenutku formirano je sudsko vijeće.
Gavrilović također 2012. kao privatna tvrtka traži da se upiše u nekretnine. Prema nekim informacijama traži 2,2 milijarde kuna, jer smatraju da ih je za taj iznos oštetila Hrvatska. Spor bi trebao biti riješen početkom sljedeće godine.
Osim toga, tri banke tuže hrvatsku državu zbog kredita u švicarcima. Jedna od njih je Unicredit, vlasnik Zagrebačke banke koji je prema nekim procjenama zbog konverzije kredita u švicarcima izgubio 1,5 milijardi kuna, RBA je izgubila 637 milijuna kuna, a Addiko banka 750 milijuna kuna. Privatni investitor iz Nizozemske nije mogao izgraditi termoelektranu na biomasu te državu tuži, prema nekim procjenama za 660 milijuna kuna. Još jedan investitor ne može ući na tržište poštanskih usluga te hrvatsku državu prema posljednjim informacijama tuži za 398 milijuna kuna.
Kad podvučete crtu, dolazi se do 11,9 milijardi kuna bez kamata. Stručnjaci kažu da kada bi Hrvatska sve izgubila, došli bi do 20 milijardi kuna. A uglavnom smo do sada gubili sporove protiv privatnih investitora. Za sada smo dobili samo jedan spor.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr