'Ja sam čovjek koji je živio na pet kontinenata i poznato mi je dosta medijskih svjetski zvučnih imena. Međutim, i Hrvatsku i te medije smatram europskom provincijom pa nisam imao nikakve potrebe da dolazim do takvih saznanja', rekao je Jocić te dodao da ne zna ni od kada Nacional postoji, piše Jutranji list koji je u posjedu integralnog iskaza što ga je Jocić prošle godine dao u istrazi o ubojstvu Ive Pukanića srbijanskim istražiteljima u prisutnosti hrvatskih kolega. Ispitivao ga je Aleksandar Vujičić, istražni sudac, a na ispitivanju su, uz Slobodana Šašića, zamjenika ravnatelja USKOK-a, bili i branitelji optuženika iz zagrebačkog postupka. Jocić je na ispitivanju kazao kako je ekspert za obojeno i drago kamenje te da zarađuje 600 eura mjesečno.
>> Strani mediji: Pukanić ubijen da ne bi pisao o balkanskoj mafiji
Jocićevo svjedočenje bilo je popraćeno njegovim upadicama, pa je u jednom trenutku, aludirajući, piše Jutarnji, na optužbe koje mu se stavljaju na teret rekao: 'Ja možda jesam rođen u štali, ali nisam tele!' Jednog je pravosudnog policajca, koji je nakratko bio dekoncentriran, prenuo riječima: 'Nemoj, bre, da spavaš, slušaj, uči se!' I dok Matanić tvrdi da je po nagovoru USKOK-a izmislio priču o Jociću kao naručitelju ubojstva, da ga je upoznao u Bugarskoj 2003., Jocić je tvrdio da poznaje jedino Slobodana Đurovića, i to po nadimku Boban ili Bobo koji mu je 1988. bio kum na građanskom vjenčanju s Nizozemkom Babet Rome.
'Ja sam živio po raznim državama, ali ne i Hrvatskoj, do 20. lipnja 2002. godine, kada sam uhapšen u Sofiji i ekstradiran 16. kolovoza. Ekstradicija se dogodila pod velikim mjerama sigurnosti. Došao je avion holandskog ministarstva pravde s njihovim vojnim specijalcima. Ja sam, osim tih specijalaca, bio jedini putnik u avionu. Transportiran sam na aerodrom Falkenburg', rekao je Jocić. 'Vojnim helikopterom prebačen sam u zatvor Fucht kod Den Boscha. To je zatvor maksimalne sigurnosti i napravljen je samo za 12 zatvorenika, u četiri bloka po troje. Šetnja se sastoji od 200 četvornih metara, i to oivičena čeličnim mrežama. Sve je pod kamerama. Imao sam pravo na sat vremena posjete tjedno i između nas bilo je blindirano staklo. Za tri godine i sedam mjeseci, koliko sam bio tamo, nitko mi, čak ni mojih petero sinova, nije mogao ni pružiti ruku. Sve je snimano i audio i video, i na engleskom i na srpskom, i u kućnom redu je stajalo da to može da se koristi protiv mene u krivičnom postupku. Bez obzira na to što sam nadziran kamerama i slušan, bio je prisutan i stražar koji gleda u posjetitelje i stražar koji gleda u mene. Bio sam pod totalnom kontrolom. Bio sam ‘kao u grobu’ i besmisleno je da se priča da sam u to vrijeme sudjelovao u nedozvoljenim aktivnostima', opisao je Jocić boravak u nizozemskom zatvoru u kojem je bio do 23. ožujka 2006., kada je izručen Srbiji.
'Nikad nisam čuo za Tomislava Marjanovića, kunem se u svoju djecu'
Jocić je negirao da se sretao s Matanićem i 'krunskim svjedokom' Tomislavom Marjanovićem na parkiralištu beogradskog hotela Interkontinental, koji je rekao da je Jocić i vlasnik tog hotela. 'Nikad nisam čuo za Tomislava Marjanovića, kunem se u svoju djecu, i apsolutna je laž da me on vidio u hotelu ili na parkingu hotela. Mene nitko nije mogao da vidi na parkingu hotela zbog moje sigurnosti, jer sam po izlasku iz bilo kakvog zatvorenog prostora, direktno ulazio u blindirani automobil. Nigdje me nitko nije vidio da stojim', tvrdio je istražnom sucu Jocić. 'Nigdje u svijetu ne poznajem ni jednu osobu koja ima bilo kakve veze sa švercom duhana. To nikad nije bio moj biznis i neće ni biti i apsolutno mi je nepoznato da je gospodin Ivo Pukanić bio svjedok bilo gdje u svijetu u vezi s tim švercom cigareta. Stanka Subotića nikad nisam upoznao niti sam čuo za njega', rekao je Jocić.