Vlada u Programu stabilnosti za razdoblje 2024. - 2026. inflaciju procjenjuje na 6,6 posto u ovoj godini, a u idućim godinama stopa inflacije bila bi 2,8 posto u 2024., 2,4 posto u 2025. i 2,2 posto u 2026. godini.
Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić istaknuo je u srijedu da inflatorni pritisci postupno slabe, no da su i dalje značajni te je odbacio tvrdnje dijela oporbe da je ulazak u eurozonu pridonio višoj stopi inflacije.
"Da nismo ulazili u eurozonu, stopa inflacije bila bi veća, a ne manja, što pokazuju iskustva drugih zemalja", kazao je Vujčić.
Početkom ove godine stopa inflacije doista je počela usporavati, u ožujku je iznosila 10,5 posto te je ožujak bio četvrti uzastopni mjesec s padom stope inflacije, koja je vrhunac dosegla u studenom prošle godine, kada je iznosila 13 posto. Oporba negoduje.
"Inflacija s kojom se suočavaju hrvatski građani nije uvezena izvana, već se radi o domaćoj inflaciji iza koje stoji rast marži. Vlada cijelo vrijeme govori da se radi o uvezenoj inflaciji, a onda izađe guverner na jednom predavanju i kaže: 'Ne, to je domaća inflacija'", upozorio je SDP-ov Boris Lalovac.
Ekonomskog analitičara Andreja Kneza pitali smo kakva je struktura inflacije te jesu li domaćoj inflaciji više pridonijele tvrtke ili radnici i jesu li tvrdnje oporbe opravdane. Navodi kako ekonomska teorija razlikuje više načina promatranja kretanja cijena.
"Princip koji se najčešće prati i komentira je onaj mjeren indeksom potrošačkih cijena. Alternativni princip je praćenje BDP deflatora, koji pak ima više varijacija. Prednost BDP deflatora je u tome što pokazuje sveobuhvatno kretanje cijena koje plaćaju i kućanstva i poduzeća i država, pa čak i stranci, dok je uvriježeni indeks potrošačkih cijena oslonjen isključivo na cijene koje plaćaju potrošači.
Najrjeđe korišteni princip kretanja cijena je onaj putem proizvodnog BDP deflatora. Primjerice, ako je određeno poduzeće u pojedinoj godini zaradilo 10 % više nego u prijašnjoj godini, no od toga je tek 8 % došlo od povećanja volumena prodaje, tada se kaže da je 2 % iznosio efekt promjene cijena po kojima to poduzeće prodaje proizvode i u tom se slučaju pripisuje proizvodnom BDP deflatoru. Ovaj princip de facto razlaže račun dobiti i gubitka na razini cijelog gospodarstva", pojasnio nam je.
Ne može se reći da je ijedan od principa promatranja kretanja cijena ispravniji jer su ustvari različiti principi složeni u različite svrhe.
"Povijesno BDP deflator i indeks potrošačkih cijena nisu u potpunosti bili ujednačeni, pa tako nisu niti prošle godine, a ponekih godina razilaženje je znalo iznositi i više postotnih bodova.
Ako inflaciju promatramo isključivo putem indeksa koji prati cijene koje plaćaju potrošači, onda je ispravno reći da su u prošloj godini cijene većinom rasle zbog poskupljenja roba koje većinom uvozimo, poput energenata i hrane", napominje.
Građani se ponajviše pitaju zašto se pad cijena energenata (primjerice, benzin i dizel su na razini iz 2021.) ne prelijeva na cijene hrane i životnih troškova.
"Prema posljednjim podacima, cijene goriva su niže nego što su bile prije godinu dana, što je u skladu s kretanjem cijena sirovina na svjetskim tržištima. Cijene hrane ovisne su o različitim komponentama, primjerice cijenama energenata, ali i poljoprivrednih sirovina, aluminija i slično. No bitan element je da dosta proizvođača hrane prošle godine nije uspjelo u potpunosti prenijeti porast ulaznih troškova na svoje kupce, pa se prilagodba cijena događa s odgodom", kaže.
Jesu li trgovci iskoristili situaciju i podigli marže bez argumenata?
"Ako cijene mjerimo proizvodnim deflatorom, tada uistinu vidimo da su korporativni profiti prošle godine porasli, ali porasle su i naknade za radnike, iako u manjoj mjeri nego profiti.
U EU-u ima država u kojima je razlika u rastu korporativnih profita i naknada za radnike bila i izraženija nego u Hrvatskoj, a sve ovisi od strukture gospodarstva. Prošlogodišnji porast korporativnih profita u cijeloj Europi ne iznenađuje s obzirom na to da se cjelokupna ekonomska aktivnost oporavljala nakon pandemije, a poduzeća su nastojala nadoknaditi gubitke koje su ostvarivala tijekom pandemije.
To je podržano i činjenicom da je agregatna potražnja jačala, ali agregatna ponuda nije pratila taj tempo jer smo još uvijek gledali određene zastoje u lancima snabdijevanja. Podsjetimo da se kinesko gospodarstvo tek sada otvara.
A opet, paradoksalno, ali istinito jest da okruženje visoke inflacije pruža šansu kompanijama da povećavaju nominalne profite. Istodobno, plaće su u prošloj godini rasle jer su radnici zahtijevali uskladu s inflacijom, i to nakon što su negativne prilagodbe plaća tijekom pandemije bile blaže od prilagodbi korporativnih profita.
Radnici su u tom kontekstu imali dobru pregovaračku moć jer su poslodavcima potrebniji kako se gospodarska aktivnost počela oporavljati, a nezaposlenost stabilna na povijesno niskim razinama znači da poslodavci nisu mogli puno birati na tržištu rada", objašnjava.
Dok je snažan gospodarski rast pogodovao rastu korporativnih profita i plaća prošle godine, Knez smatra da će porast korporativnih profita značajno usporiti ove i iduće godine.
"Razlozi su općenito usporavanje gospodarske aktivnosti te poništavanje jaza između agregatne potražnje i ponude. Zbog istih razloga usporit će se i porast plaća, a isto tako će s usporavanjem inflacije postepeno kopniti i zahtjevi radnika za usklađivanjem plaća.
No, činjenica da su korporativni profiti prošle godine rasli više od plaća daje podršku radnicima da realiziraju veće poraste plaća od korporativnih profita ove godine. Kako god, to ipak neće značajno podržati potrošnju kućanstava, koja bi ove godine trebala u realnim terminima stagnirati u odnosu na prošlu godinu.
Ključni argument za stagnaciju realne potrošnje kućanstava jest oslabljeni sentiment.
To je ustvari suprotno od fundamenata za potrošnju jer inflacija nije uspjela u potpunosti oslabjeti te fundamente. Naime, vrijednost depozita kućanstava danas je veća nego na kraju 2019. godine, i to nakon što vrijednost uskladimo s promjenom cijena u istom periodu.
Ista je stvar s neto plaćama – one su više nego na kraju 2019. godine čak i ako ih prilagodimo za inflaciju u istom periodu. Ti fundamenti ipak neće omogućiti rast potrošnje kućanstava, već ponajprije spriječiti izraženiju kontrakciju u narednim kvartalima", pojašnjava.