"Jede mlijeko, pije iz bočice. Kupujem mu pileće batake. Mama na to poludi, ali meni nije žao. Spava u dnevnoj sobi. To je Odi, moj mali lisac", govori nam Jasmin Kunišinac (21) iz mjesta Vinogradci kraj Valpova.
Suživot njega i bebe zvijeri počeo je prije dva mjeseca kad su Jasmin i bratić vozili bicikle. Ugledali s mrtvu lisicu i odmah pomislili da u to doba godine sigurno negdje postoji mladunčad.
"Našli smo ga u obližnjem kanalu. Bio je tako mali, nije još ni gledao. Ne znam ima li braće ni gdje su. Možda su u jazbini gdje se tata brine za njega jer lisice u parovima štite mladunčad. Bilo mi ga je žao i rekao samu 'ajd ti sad sa mnom doma'. I tako je i bilo", govori Jasmin.
Odi je kod njega i ostao. I mudra lija, odmah se pripitomio i naučio na suživot s ljudima, s Jasminovom mamom, tatom, tri sestre i bratom. Jasmin kaže da je to zato što Odi zna da mu nigdje neće biti bolje.
"Dokle god bude htio biti kod mene, sve ću mu omogućiti. A kad malo poraste, otvorit ću mu vrata dvorišta pa neka ide ako hoće. Ne bih htio da bude zatvoren ako ne želi. Ne želim mučiti životinju", rekao je Jasmin.
Odi ima svoju kutiju s pijeskom gdje ide na WC. Jasmin ga povremeno prošeta na povodcu. Igra se sa Jasminovim rotvajlerom. Kupa ga u kadi, a suši fenom. Lisac se ni na to ne buni. Jako je umiljat i s Jasminom se mazi na kauču. Preko dana uglavnom spava, a po noći živne. Lisice su noćne životinje.
Jasmin kaže da je veterinara zvao čim ga je našao.
"Rekao mi je da pričekam neko vrijeme, dok se ne smiri situacija s koronavirusom. Onda ga mogu dovesti na cijepljenje i čipiranje", dodaje Jasmin.
Inače, to mu nije prva lija u životu. Prije dvije godine našao je jednu, no nakon nekog vremena lija je otišla svojim putem.